Bezimena, raskajana grešnica u gradu, prostitutka, sva zaplakana dolazi u kuću farizeja Šimuna koji je pozvao Isusa na ručak. Žena poče suzama kvasiti noge, kosom ih glave svoje otirati, cjelivati i mazati pomašću. Domaćinu Šimunu je bilo jasno da Isus nije “Prorok” – inače bi znao tko je ta žena! Isus mu iznese prispodobu o Božjem praštanju i o ljubavi raskajane grešnice. Šimun nema ljubavi prema Isusu.

Ono što se čini svakom dragom gostu, propustio je: ni vodom mu nije noge pokvasio, ni poljupca mu nije dao, uljem mu nije glavu pomazao. A ova žena sve to na zadivljujući način učini. I zato Isus reče: “Oprošteni su joj mnogi grijesi, jer je ljubila mnogo”, to jest: “Gle, kolika je njena ljubav!” (Lk 10, 38-42)

I ukaza se najprije Mariji Magdaleni! (Mk 14, 9)

Evanđelist Luka donosi: U Isusovoj pratnji, uz Dvanaestoricu, bile su “neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola…” (Lk 18, 2).

Marko (14, 3-9) Isusovo pomazanje smješta u Betaniju (Mk 14, 3-9), u kuću Šimuna Gubavca. Prisutan je i Lazar. Žena neka razli Isusu po glavi skupocjenu nardovu pomast. Matej spominje “alabastrenu posudicu skupocjene pomasti” (Mt 26, 6-11). Učenici mrmljahu: Moglo se to prodati za 300 denara i dati siromasima. Isus im kaže da je puste na miru: “Ona to učini za moj ukop”.

Ivan (Iv 12, 1-8) kaže da je to pomazanje bilo šest dana prije Pashe, da se žena zvala Marija, sestra Marte i Lazara. Po njemu pomast je izlila na Isusove noge i otrla ih kosom svoje glave. Isus kaže da to ona učini “za dan ukopa moga”. Ivan piše da je mrmljao samo Juda Iškariotski, kojemu nije bilo doista stalo do siromaha, nego do novca, jer bijaše kradljivac: imao je kesu zajednice i kradom je uzimao što se u nju stavljalo.

Dakle u spomenutim evanđeoskim izvještajima imamo tri žene. Prva je bezimena raskajana grešnica. Zatim Marija iz Magdale, koja prati Isus s ostalim ženama na njegovu napornom putu Galilejom. Ona je svjedokinja smrti, ukopa (Mk 15, 40 s. 47) i uskrsnuća: “Uskrsnuvši rano prvoga dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.” (16, 9) Treća bi bila Marija iz Betanije.

Stari crkveni oci i liturgijski kalendari rane Crkve razlikuju spomenute tri žene, dok je na Zapadu dosta rano došlo do povezivanja ovih triju žena. Najznačajnija je homilija XXIII. pape Grgura Velikog (+ 604): “Vjerujemo da je ona, koju Luka naziva grešnicom, a Ivan pak Marijom, ona Marija iz koje je, prema Markovu svjedočanstvu, istjerano sedam vragova. A što se drugo označuje sa sedam vragova, nego svi poroci i mane zajedno.”

Gle, kolika je njena ljubav! (Lk 10, 38-42)

To će mišljenje proširiti na Zapadu apokrifna evanđelja, posebno Legenda aurea – Zlatna legenda, najvažnija zbirka legendi koje je na epski jezik preoblikovao dominikanac Jacobus de Voragine, nadbiskup u Genovi (+ 1298). Bila je prevedena na 187 jezika i postala je pravom pučkom knjigom “velikog pedagoškog utjecaja”.

Ona na neobičan način spaja tri spomenute žene. Marija je plemenitog, kraljevskog roda. Otac joj se zvao Syrus, a majka Eucharia. Imali su velike posjede. Marija je dobila ime po obiteljskom dvorcu Magdalum, udaljenom dvije milje od Genezaretskog jezera. Po smrti roditelja djeca su podijelila imanje: Marija je u baštinu dobila dvorac Magdalum, njezin brat Lazar dio Jeruzelama, a Marta Betaniju.

Marija se odala razbludnom i sablažnjivom životu. Postala je sramota za cijelu obitelj. Na Isusovu propovijed ona se obrati i postade Isusova učenica. I tako bezimena grešnica postaje Marija Magdalena, sestra Marte i Lazara.

To povezivanje triju žena ostalo je prisutno u vjeri zapadne Crkve, u liturgiji i pobožnosti, u slikarstvu i književnosti, u romanima i filmovima – sve do današnjeg dana. Od sredine prošlog stoljeća, pažljivijim čitanjem novozavjetnih tekstova uvidjelo se da je ispravna bila vjera rane Crkve, da se radi o trima ženama.

Marija Magdalena se slavi kao učenica i svjedokinja Uskrslog Gospodina!

Marija Magdalena, iz koje je Isus istjerao sedam zlih duhova, ne može biti ona grešnica u gradu. Opsjednuće nije posljedica grešnog života. Marija je prozvana Magdalena po Magdali, gradu u to vrijeme poznatom i važnom na prometnici koja povezuje Istok s Egiptom. Hodočasnici i danas posjećuju kuću Marije Magdalene. Tamo je sada samostan sv. Marije Magdalene. Marija, sestra Lazara i Marte, boravi u Betaniji iz koje ne izlazi. Kad Isus dolazi u kuću, kao uzor učenica, “sjede do nogu Gospodinovih i sluša njegovu riječ”. To je njen “bolji dio koji joj se neće oduzeti” (Lk 10, 38-42).

U novom liturgijskom kalendaru, Marija Magdalena se slavi kao učenica i svjedokinja Uskrslog Gospodina, kako ju je rana Crkva nazivala: Apostola apostolorum – Apostola apostola, Nova Eva, sveta Mirofora – Nositeljica pomasti. U srednjem vijeku bila je zaštitnica pokajanih grešnika i zavedenih osoba, zatim frizera i češljara (zbog duge kose), vrtlara, te proizvođača parfema i pudera. Danas nam je uzor kao evanđelistica za novu evangelizaciju, za civilizaciju života, u civilizaciji smrti.

Izvor: Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga