Margaret Casman-Vuko, poznatija kao Peggy, punih je trideset godina suradnica – prevoditeljica na engleski jezik Hrvatske biskupske konferencije i Informativne katoličke agencije. Ova sposobna, vrijedna i samozatajna žena svoj je život provela na relaciji Amerika – Hrvatska i obratno. Bila je studentica solo pjevanja kod profesora Lava Vrbanića na New England Conservatory of Music u Bostonu. Prof. Vrbanić ju je pozvao da, uz njegovu pomoć, pripremi svoj diplomski recital u Zagrebu nakon što se vratio u Hrvatsku.

Umjesto da se nakon održanog koncerta vrati u Ameriku, ostala je u Hrvatskoj i udala se za Miroslava Vuku. Bog je uvijek bio u središtu njihovog braka, a vjera je i danas za nju sve. U novoj Domovini, uz ljubav prema njezinom nedavno preminulom suprugu i obitelji, rasla je ljubav prema brojnim prijateljima, kulturnom životu, povijesti, prirodnim ljepotama i moru. Suprug Miroslav pregledavao je i usavršavao gotovo sve Peggine prijevode počevši od 1996. godine. Duboko su se voljeli i poštivali kako njezino židovsko, tako i njegovo kršćansko nasljeđe.

U razgovoru je Peggy otkrila kako je došlo do toga da za Hrvatsku biskupsku konferenciju i Informativnu katoličku agenciju počne prevoditi tekstove na engleski jezik. Prethodno je nešto prevodila i uređivala za oce isusovce, posebno za oca, sada biskupa u miru, Valentina Pozaića i o. Tončija Trstenjaka, uključujući knjigu ‘Isusovci na vjerskom, znanstvenom i kulturnom području u Hrvata’. Za vrijeme boravka u Americi, prilikom kojeg su njegovali Pegginu majku, Peggy i Miroslav uključili su se u rad Hrvatske katoličke misije u Washingtonu u kojoj se Peggy prihvatila dirigiranja i pratnje na klavijaturama u zboru. Za vrijeme aktivne uključenosti u život Misije radila je redakture tekstova magistarskih i doktorskih disertacija nekoliko župnika i svećenika koji su djelovali u Misiji, uključujući i doktorsku disertaciju fra Ilije Živkovića.

Margaret Casman-Vuko / Foto: Dario Zürchauer

On joj je također tijekom Domovinskog rata davao materijale za prijevod, poput ‘Mozaika izdaje’ Ljubice Štefan prema kojemu je snimljen film čiji je jedan od autora don Živko Kustić, prvi glavni urednik IKA-e. Također je prevodila opsežne materijale koje su fra Iliji tijekom rata slali iz Hrvatske i dijaspore, a koje je on potom distribuirao na internetu kako bi proširio istinite informacije o Domovinskom ratu. Kasnije ju je preporučio za niz projekata i zadataka.

Fra Ilija je 1994. postao pomoćnik generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije koja ga je kasnije imenovala voditeljem Tiskovnog ureda HBK-a i ravnateljem Informativne katoličke agencije. Njega je, u službi generalnog tajnika HBK naslijedio mons. Vjekoslav Huzjak, danas bjelovarsko-križevački biskup, koji je obitelj Vuko također upoznao u Americi.

Mons. Nedjeljko Pintarić, u vrijeme dok je bio ravnateljem Glasa Koncila, dao je bračnom paru Vuko nekoliko prekrasnih zadataka, poput prijevoda sažetka knjige ‘Metamorfoze kulture’ prof. dr. Tončija Matulića i kataloga izložbe o blaženom Alojziju Stepincu. Jedan od ravnatelja IKA-e don Anton Šuljić preporučio ih je za prijevode dviju knjige, monografiju o Krčkoj biskupiji i životopis bl. Ane Marije Tauscher Mihalyja Szentmartonija. Bila joj je posebna čast prevesti knjigu ‘Ranjeno dijete i ja’, autora fra Mirka Mataušića i Vesne Gračner.

Peggy je suradnju s IKA-om započela 1993., nekoliko mjeseci nakon što je IKA započela s radom. Prvotno joj je don Živko Kustić ponudio stalno radno mjesto, ali ona je radije radila od kuće kao vanjska suradnica. Peggyn suprug Miroslav počeo je 1996. godine usavršavati njezine prijevode.

Tijekom suradnje s IKA-om posebno joj se u um i srce upisao privilegij prevoditi tekstove kardinala Franje Kuharića, napisane za vrijeme rata, u kojima je on postavio moralne okvire samoobrane Hrvatske: „Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!” (homilija u Petrinji, 10. kolovoza 1991.).

Uz ostalo, spomenula je prijevode knjiga koje posebno pamti poput ‘Ranjena Crkva u Hrvatskoj’ i ‘Raspeta Crkva u Bosni i Hercegovini’ fra Ilije Živkovića, a bili su tu i prijevodi brojnih drugih knjiga, imenika, statuta, izjava i apela. Bilo je stotine tekstova koje je trebalo prevesti doslovno preko noći, uključujući sve posjete papa – tri pohoda svetog Ivana Pavla II. i jednoga Benedikta XVI.

S velikom ljubavlju Peggy se sjeća svih ravnatelja, urednika, djelatnika i suradnika IKA-e, a posebno Sanje Demšić i Suzane Vrhovski Peran. Kad god je zamole, i danas rado prevodi tekstove za IKA-u. Napomenula je kako joj je urednik HKM-a Siniša Kovačić najavio da će u skoroj budućnosti trebati još prijevoda. Suradnja s IKA-om doprinijela je njezinom rastu u vjeri, a ta suradnja za nju je velika čast i privilegij.