Svetište milosrdne ljubavi u Collevalenzi, u pokrajini Umbriji, nedaleko od Asiza, mjesto je brojnih milostima i čuda o kojima su izvještavali mnogi hodočasnici koji su se kupali u njegovim vodama.
Katolici diljem svijeta upoznati su sa svetištem u Lurdu, a posebno s vodom iz Lurda poznatom po svojim ljekovitim svojstvima. Kratko uranjanje u vode Pirineja sastavni je dio svakog hodočašća u to francusko mjesto.
U Italiji također postoji mjesto poznato po čudesnim vodama, iako manje poznato od onog francuskog. To je Svetište milosrdne ljubavi u Collevalenzi, u pokrajini Umbriji, nedaleko od Asiza, donosi Aleteia.
Skromni počeci Majke Speranze
Priča o Collevalenzi usko je povezana s Majkom Speranzom, španjolskom redovnicom iz 20. stoljeća koja je beatificirana 2014. godine.
María Josefa Alhama Valera, Majka Speranza, rođena je 30. rujna 1893. u Santomeri u Španjolskoj kao prvo od devetero djece siromašnih poljoprivrednika.
U dobi od 12 godina imala je viziju svete Tereze iz Lisieuxa koja joj je rekla: “Dijete, došla sam ti reći u ime Dobroga Gospodina da ćeš morati započeti tamo gdje sam ja završila.” U tom je trenutku primila poslanje i poruku koju će proširiti svijetom – milosrdnu Božju ljubav.
U 21. godini posvetila se s klaretinskim misionarima, ali na Badnjak 1930. osjetila se pozvanom osnovati novu kongregaciju – Službenice milosrdne ljubavi. Stoga je krenula u taj novi pokret, posvećen skrbi i obrazovanju siromašne djece i siročadi te brizi o starima i bolesnima.
1936. otvorila je svoju prvu zajednicu u Rimu. Sljedećih 15 godina služila je siromašnima na periferiji Vječnog grada, posebno onima pogođenima Drugim svjetskim ratom. Kasnije je osnovala i mušku kongregaciju.
Između 1936. i 1941., Majka Speranza doživjela je ono što njezini biografi nazivaju “mučeništvom bez krvi”. Oklevetali su je španjolski svećenici i biskupi, a njezino vodstvo bilo je osporeno. Čak su je i neki od njezinih redovnika optužili za nepravdu i zatražili njezino uklanjanje s mjesta generalice reda koji je osnovala.
Pozvana je u Sveti uficij obraniti pravovjernost svoga nauka i odgovoriti na optužbe protiv sebe i svoje duhovne karizme. Nakon tri godine, Sveti uficij je potvrdio njezinu pravovjernost, a njoj je dopušteno da i dalje vodi svoj red.
Proročanstvo
1951. Majka Speranza preselila se u Collevalenzu, u biskupiji Todi, gdje se osjećala pozvanom izgraditi svetište posvećeno Milosrdnoj ljubavi i promovirati njegovo učenje. Njegova je poruka bila: “Bog čeka ljude, ne kao sudac koji će ih osuditi i izreći kaznu, već kao Otac koji ih voli, oprašta im, zaboravlja na primljene uvrede i ne osvrće se na njih”.
U blizini svetišta, Majka Speranza prorekla je da postoji podzemna voda i naložila da se iskopa bunar. Podzemna voda je otkrivena 92 metra ispod točke koju je naznačila.
Voda se usmjeravala u niz slivova u kojima su hodočasnici mogli uranjati. Majka Speranza osvrnula se na poruku vode rekavši: “Dar ozdravljanja bolesnika, siromaha koji nemaju sredstava, čak i s jednom kapljicom vode – neka ova voda bude odraz Tvoje milosti i milosrđa.”
Hodočasnici koji su uranjali u vode Collevalenze svjedočili su o mnogim čudima i raznim milostima.
Na putu kanonizacije
Majka Speranza umrla je 8. veljače 1983. u dobi od gotovo 90 godina. Prema svojoj želji, pokopana je u kripti svetišta Collevalenza.
23. travnja 2002. proglašena je časnom službenicom Božjom, a 31. svibnja 2014., uz dopuštenje pape Franje, Majka Speranza je proglašena blaženom. U tijeku je kauza za njezinu kanonizaciju.