Na današnji blagdan posvete Lateranske bazilike, treba nas – više od zgrade iz kamena – zanimati Crkva koja se sastoji od živog kamenja (1Pt 2,5). Obljetnica posvete bazilike, koju je u Lateranu izgradio car Konstantin, na današnji se dan slavi od 12. stoljeća.
Bazilika sv. Ivana Lateranskog nalazi se otprilike kilometar istočno od rimskog Koloseuma i čak je šest kilometara udaljena od bazilike sv. Petra. Unatoč tome, upravo je ta Bazilika službeno sjedište pape, rimskog biskupa, te je samim time i rimska katedrala. Lateranska bazilika također je jedan od vatikanskih posjeda izvan teritorija Svete Stolice, a ujedno je i najvažnija od četiriju antičkih papinskih bazilika u Rimu.
Prvu crkvu ondje je sagradio još car Konstantin početkom 4. stoljeća na nekadašnjem posjedu obitelji Laterani, po kojoj su Bazilika i cijela okolna četvrt dobili ime. Ipak, najveći dio današnje strukture potječe iz 17. i 18. stoljeća, a posebno je impresivna unutrašnjost.
Lateranska bazilika u Rimu je ranija papinska biskupska crkva. Bazilika sv. Petra kao centralna crkva kršćanstva izgrađena je tek u kasnom srednjem vijeku. Zbog požara, potresa, ratova i pljački bilo je potrebno uvijek iznova restaurirati, pregrađivati i dograđivati tu crkvu.
Bazilika sv. Ivana Lateranskog / Foto: Wikimedia Commons
Na današnji blagdan posvete Lateranske bazilike, treba nas – više od zgrade iz kamena – zanimati Crkva koja se sastoji od živog kamenja (1Pt 2,5). Obljetnica posvete bazilike, koju je u Lateranu izgradio car Konstantin, na današnji se dan slavi od 12. stoljeća.
Ovaj se blagdan najprije svetkovao samo u Rimu. Zatim je u čast Bazilike nazvane “majkom i glavom svih crkava Rima i svijeta” proširen na sav rimski obred, kao znak ljubavi i jedinstva s Petrovom stolicom, koja – kako je napisao sveti Ignacije Antiohijski – “predsjeda svekolikom skupu ljubavi”.
Središnja lađa je samo put, staza, cesta do središta – oltara!
Kada je car Konstantin 313. “Milanskim ediktom” dao slobodu kršćanima, oni su “izišli” iz katakombi i tražili javne zgrade za svoja okupljanja i slavljenje euharistije. Budući da crkvi kao građevina u to doba još nije bilo, poslužile su im zgrade, napose u Rimu, gdje je stolovao rimski biskup ujedno i papa, koje su već bile sagrađene.
Nisu uzimali najljepše zgrade, nego obično, “skromne” sale i dvorane koje su služile kao tržnice, odnosno zgrade suda, a koje su se zvale “bazilika”. Središnja lađa bazilike, najosvjetljenija kroz “prozore” sa strana, završavala je apsidom. Bitno je to što kršćani u tu apsidu stavljaju oltar, koji postaje središte događanja, a hala, napose njezina središnja lađa čiji je ulaz s istoka, je samo put, staza, cesta do oltara – središta. Zbog toga su podovi svečani i s mozaicima jer tuda prolazi biskup, kler… svi do središta, do oltara.
Bazilika sv. Ivana Lateranskog / Foto: Wikimedia Commons
U Lateranskoj bazilici lađa je duga 90 metara. Tako je i živa Crkva na putu prema vječnosti, a i Abraham je bio na putu, bio je nomad. Budući da biskup zastupa zajednicu i u javnosti, tako je odsada njegovo sjedište u Bazilici povišeno. Tako je Lateranska bazilika otprilike 12 stoljeća služila kao sjedište rimskog biskupa, ujedno i pape.
Za kršćane je taj stil gradnje crkava postao mjerodavan sve do današnjeg dana. Tako su stoljećima građene crkve kao bazilike. Današnja Lateranska bazilika sv. Ivana naravno nije iz 4. stoljeća, nego je mnogo kasnije izgrađena, ali je na mjestu gdje je bila izgrađena prva crkva.
Zašto slavimo posvetu Lateranske bazilike? Slaveći posvetu Lateranske bazilike, mi slavimo dan posvete papine katedrale. Time slavimo i svoje jedinstvo s papom.