Kreposti su stavovi koji nam pomažu da činimo dobro sa stalnom i čvrstom voljom, a jedna od četiri stožernih (kardinalnih) kreposti je i razboritost koju je posjedovala sv. Klara. Ona svojim životom svjedoči za razboritost i dar razlučivanja za prepoznavanje volje Božje u svom životu, a oblik takva života predan joj je od svetog Franje, pišu Klarise-zg.hr. Njihovu objavu prenosimo u cijelosti.

Kod svete Klare nemamo toliko znanstvenih spisa uopće, a napose o kreposti razboritosti i daru razlučivanja, nego njezino živo iskustvo, kako u njezinom životu tako i u odnosu sa sestrama koje je imala zadaću voditi. Kao potvrdu toga donosimo neke ulomke iz Bule kanonizacije i Legende koje nam predstavljaju Klaru kao ženu obdarenu Duhom Božjim koji ju čini sposobnom spoznavati njegove tajne i naume.

“Razboritost je krepost koja upućuje praktični razum da u svim prilikama razlikuje naše istinsko dobro i da izabere prikladna sredstva da ga izvrši” (KKC 1806).

„Ona bijaše prvakinja siromašnih, voditeljica poniznih, učiteljica čistih i opatica pokornicâ. Ona je brižno i razborito upravljala svojim samostanom i obitelji koja joj je u njemu povjerena, u strahu i službi Gospodnjoj i u savršenom opsluživanju Reda: budna u skrbi, revna u obavljanju službe, obzirna u poticanju, pažljiva u opominjanju, u ispravljanju blaga, promišljena u zapovijedanju, neusporediva po sućuti, razborita u šutnji, mudra u govoru, i iskusna u svemu što se odnosi na savršeno upravljanje, hoteći radije služiti negoli gospodariti, radije častiti negoli čašću biti uzdizana. Njezin život drugima bijaše poduka i nauk: u ovoj knjizi života neke su učile pravilo življenja; u ovome ogledalu života, ostale su motrile staze života“ (BulKl 13-14).

Ona bijaše visoki svijećnjak svetosti koji živo treperi u šatoru Gospodnjem, čijem neizmjernom sjaju pohitješe i još hite mnoge, da na njegovu svjetlu pripale svoje svjetiljke

„Bijaše doista učiteljicom neukih i na neki način na čelu djevojaka u palači velikoga Kralja, odgajala ih je takvim načinom postupanja i brinula se za njih s tolikom nježnom ljubavi da se to riječima ne može potpuno izreći“ (LegKl 36).

I Bula i Legenda upotrebljavaju sliku svjetla, čineći egzegezu Klarina imena, što odgovara njezinim darovima duhovne voditeljice i učiteljice: „Klara je, ostajući zatvorena, počela sjati po čitavome svijetu i odsijevala je presjajna po naslovima kreposti“ (isto 11). „Ona bijaše visoki svijećnjak svetosti koji živo treperi u šatoru Gospodnjem, čijem neizmjernom sjaju pohitješe i još hite mnoge, da na njegovu svjetlu pripale svoje svjetiljke“ (BulKl 12). Klarina svjetlost bijaše zapravo taj dar razboritosti i razlučivanja, svjetlo Duha Svetoga u njezinu srcu, da je mogla jasno razabrati i odabrati i usvojiti i pokazati životom oblik života predan joj od svetoga Franje u Crkvi i za Crkvu, život po svetom Evanđelju u vjernom nasljedovanju Isusa Krista. Dar razlučivanja nije samo prepoznavanje volje Božje, nego i njezino izvršenje.

Cilj motiviran evanđeoskim obećanjem siromasima jest posjedovanje Kraljevstva, koje Klara izražava zaručničkim jezikom kao sjedinjenje sa samim Kraljem

To se duhovno putovanje događa između dva pola: siromaštva i kraljevstva Božjega. Polazišna točka ovoga puta je istina što ju je Krist proglasio na gori (Mt 5,3): istina blaženstva koje Klara preuzima u prvome pismu Janji Praškoj: „Gospodin samo siromasima kraljevstvo nebesko obećaje i daje“ (1PJa 25).

Cilj motiviran evanđeoskim obećanjem siromasima jest posjedovanje Kraljevstva, koje Klara izražava zaručničkim jezikom kao sjedinjenje sa samim Kraljem (3PJa 5). Prvi korak do toga sjedinjenja je da postane „sljedbenicom presvetoga siromaštva“ „u duhu velike poniznosti i prežarke ljubavi“ stopama Onoga čijom je zaručnicom zavrijedila biti (usp. 2PJa 6-7).

Preko takvoga siromaštva, koje ju je potpuno ogolilo, tako da se posve oslonila na Gospodina, ona će moći otkrivati Božje djelovanje u svojemu životu

U čemu se sastoji to biti sljedbenicom presvetoga siromaštva? Prije svega u tome da se više voli siromaštvo nego li vremenita i svjetovna bogatstva (1PJa 25.27). Slijedi zatim otklanjanje zemaljskih dobara da bi se imalo ona nebeska (isto 30). O tome Klarinome iskustvu na početku njezina novoga života piše pisac Legende: „Otada je, ostavivši svijet vani i obogativši se duhom unutra, rasterećena trčala za Kristom bez kese. Uopće, toliko je ušla u savez sa svetim siromaštvom i toliko ga uzljubila da nije htjela imati ništa osim Gospodina Isusa“ (LegKl 13). Preko takvoga siromaštva, koje ju je potpuno ogolilo, tako da se posve oslonila na Gospodina, ona će moći otkrivati Božje djelovanje u svojemu životu i u životu sestara. Možemo reći da je izbor potpunoga siromaštva kod Klare preduvjet za razlučivanje.

Prosvjetljenje srca vezano je uvijek uz izbor obraćenja, pokore, novoga života

Više puta javlja se u njezinim spisima također pojam „prosvjetljenje srca“: OporKl 24. 25-26; PrKl 6,1; 9,4. Prosvjetljenje srca vezano je uvijek uz izbor obraćenja, pokore, novoga života. Riječ je o milosti, o Duhu Svetome koji prosvjetljuje srce i dijeli svoje darove prema božanskom naumu. I Franjini počeci vezani su uz prosvjetljenje srca: „Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga (…), Gospodine, da vršim tvoju svetu i istinitu zapovijed.”