Euharistijsko slavlje u novom nedovršenom pastoralnom centru je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s biskupom banjolučkim mons. Franjom Komaricom te uz koncelebraciju devetorice svećenika među kojima je bio i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, a nazočan je bio i generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević. Bilo je to prvo misno slavlje u ovom centru u izgradnji, izvijestila je KTA BiH.

Prije mise pred sadašnjom privremenom crkvom u središtu grada dočekana je skupina od 34 mladih članova zajednice „Nanovo rođeni“ iz zagrebačke župe Botinec, koji su zajedno s drvarskim župnikom don Davorom Klečinom i njegovim mladima iz Drvara i Grahova, neposredno prije mise upriličili molitveni hodočasnički put dug 30 km od Trubara do Drvara i time simbolično dovršili hodočašće koje nije uspio dovršiti župnik Nestor sa svojim vjernicima, budući da su upravo toga dana prije 80 godina na povratku iz Knina u Drvar, u Trubaru izvedeni iz vlaka, pobijeni i bačeni u jamu. Većina ovih mladih podrijetlom su ili oni ili njihovi roditelji iz Bosne i Hercegovine.

Hodočašće mladih

Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije

Poslije dočeka mladih, uslijedilo je polaganje vijenaca i molitva opijela pred spomen-križem poginulim braniteljima. Samu molitvu ometala je vrlo glasna glazba koju je vrlo blizu organizirala mala skupina pristalica bivšeg komunističkog jednoumlja. Potom su svi okupljeni krenuli od sadašnje privremene crkve do novog pastoralnog centra.

Po dolasku u centar biskup Komarica predvodio je Križni put koji je napisan upravo za ovaj Dan molitvenog sjećanja, a mladi su držali postaje Križnog puta.

Na početku mise pozdrav kardinalu Puljiću, biskupu Komarici i svim okupljenima uputio je župnik Klečina.

Vlč. Davor Klečina

„Ovaj spomen-dan uveden je 2001. i nosio je naziv ‘Dan drvarskih mučenika’ – u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. mučki ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika vraćajući se s hodočašća sv. Ani iz Knina, a od 2008. godine odredbom banjolučkog biskupa mons. Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u ‘Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije’, i tako postaje biskupijska komemoracija. Podsjetimo, 27. srpnja 1941. u mjestu Trubar kod Drvara četnički ustanici izveli su iz vlaka drvarskoga župnika Waldemara Maksimilijana Nestora sa skupinom njegovih vjernika koji su se vraćali s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina, pobili ih i bacili u jamu Golubnjaču. Taj dan napadnut je i drugi vlak s civilima koji su se vraćali u Drvar s hodočašća sv. Ani na Oštrelju. Do kraja 2. svjetskog rata iz Drvara su protjerani ili pobijeni gotovo svi katolici, katolička crkva u Drvaru srušena je i uklonjena 1949., a crkveno zemljište nacionalizirano i podijeljeno novim vlasnicima, dok je katoličko groblje preorano 60-tih godina prošlog stoljeća za potrebe drvarske Celuloze… Istog dana kad je izvršen zločin nad drvarskim župnikom i katolicima, ustanici su i u susjednoj Lici izvršili zločine nad hrvatskim civilima na području Srba, Boričevca i Donjeg Lapca, a nedugo zatim i nad muslimanskim civilima u Kulen Vakufu. U sljedećih 10-ak dana isti scenarij ponovio se u Bosanskom Grahovu i Krnjeuši. Najprije je početkom kolovoza zvjerski ubijen grahovski župnik don Juraj Gospodnetić s više od 200 grahovskih katolika, a potom u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i župnik Krešimir Barišić zajedno s više od 250 svojih vjernika. Trojica župnika prvomučenika (Waldemar, Juraj i Krešimir) stali su tako na čelo nepregledne kolone – više od 600 Bogu posvećenih osoba (svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova, sjemeništaraca) koji su mučenički ubijeni ili nastradali u godinama 2. svjetskog rata i poraća na području bivše Jugoslavije“, kazao je župnik Klečina.

Pozdrav kardinalu Puljiću i svim prisutnima uputio je potom biskup Komarica napominjući da su se „sabrali na molitveno, pokorničko, pokajničko i zahvalno zborovanje kao vjernici i suradnici Isusa Krista“ koji je sebe s pravom nazvao Istinom te od svojih vjernika očekuje da svjedoče za Njega kao Istinu.

Biskup Franjo Komarica

„Nalazimo se u prvomučeničkoj župi Banjolučke biskupije. Ova je biskupija najviše uništena među svim katoličkim biskupijama s hrvatskim pučanstvom tijekom prošlog – najkrvavijeg stoljeća ljudske povijesti. Upravo u ovoj župi – i na današnji dan – prije 80 godina, započelo je užasno đavolsko nedjelo, koje su provodile i do danas provode jadni đavolski sluge, ljudi inače stvoreni od Boga na sliku njegovu, a od đavla unakaženi u lik njegov… Punih 20 godina, mi, kao biskupijska zajednica, po svim našim župama obilježavamo molitveno, pokornički i pokajnički, na današnji dan, odn. u nedjelju, koja je najbliža današnjem datumu, – početak golgotskog stradanja naše biskupije, njenih vjernika i svećenika… Još i danas doživljavamo u ovom gradu, kraju i njegovom susjedstvu da je nekadašnje – prije 80 godina provedeno bezrazložno ubijanje nedužnih katolika bio znak tobožnje odlučne borbe za slobodu protiv nečije tadašnje tiranije: te da taj znak mora i dalje ostati kao svojevrsni „zaštitni znak“, kao temelj novih uništavanja i iskorjenjivanja etničkih ili vjerskih zajednica i uništavanje nedužnih ljudi!.. Istina i o sadržaju današnjeg dana – na području naše i susjednih biskupija – predugo je bila zatirana i gnječena, ali ju se nije moglo ubiti. Mi smo tome svjedoci, da je Istina – tj. Krist, Spasitelj i Sudac svih ljudi i svih naroda neuništiv“, poručio je biskup Komarica.

U propovijedi je kardinal Puljić kazao da je potresno biti na misnom slavlju u Drvaru i sjećati se žrtava od prije 80 godina, ali i mnogih drugih tijekom posljednjih osam desetljeća. Spomenuo je da je posljednjih dana čitao jednu knjigu o povijesti koja donosi podatke o brojnim župama i samostanima koji su nestali tijekom vladavine osmanskoga carstva i u krajevima koje nazivaju Bosanskom Krajinom.

Kardinal Vinko Puljić

„Ipak, nije se ugasilo svjetlo vjere pa su ljudi nakon prestanka osmanske vladavine nastavili živjeti kao katolici“, kazao je kardinal Puljić podsjećajući i na vrijeme stare Jugoslavije kada su žandari nerijetko provodili nasilje, a ljudi se nisu imali kome obratiti za zaštitu.

„A onda dolazi ovaj trenutak od prije 80 godina kada su se vjernici vraćali s hodočašća i nevini stradali zajedno sa župnikom Nestorom te bačeni u jamu. I ne samo to nego se to pokrilo šutnjom“; kazao je kardinal Puljić dodajući da se u Srbu i Drvaru čak slavi ubijanje nedužnih ljudi.

„Međutim, Isus nas tješi“, kazao je kardinal Puljić pozivajući okupljene da ne izgube vjeru. Podsjetio je da je na području Banjolučke biskupije uništeno desetak župa i da je to je nazvano oslobođenjem. Istaknuo je da se nije lako suočiti s istinom te podsjetio da se u vrijeme komunizma u mnogočemu nije smjelo govoriti istinu. Rekao je i da u vremenu nakon nedavnog rata oni koji su jači nerijetko žele odrediti što je istina i što se smije, a što ne smije govoriti. Tako je spomenuo da je jedan od međunarodnih predstavnika uvjeravao biskupa Komaricu i njega da u Drvaru nikad nije postojala katolička crkva iako su mu pokazivali fotografije crkve srušene 1949. godine.

„Nije lako sačuvati ravnotežu duha i nadu“, kazao je kardinal Puljić ističući da se i danas nerijetko slave one koji su činili zlo, a žrtve se proglašavaju zločincima.

„Mi ne smijemo šutjeti. Mi ne širimo mržnju jer govoriti istinu ne znači širiti mržnju jer bez istine i pravednosti nema pomirenja, a ako nema pomirenja vraća se mržnja. A mi koji slijedimo Isusa  Krista nismo za mržnju nego za istinoljubivost, ljubav, praštanje pomirenja. To je stav koji Crkva naučava“, poručio je kardinal Puljić pozivajući sve na molitvu da ima dadne snage da ostanu na putu istine i dobra, an putu Kristova.

Liturgijsko pjevanje animirali su mladi iz Zagreba.

Kao kršćani i za počinitelje zla molimo Božje smilovanje i obraćenje.

U pozivu na ovaj molitveni skup stoje sljedeće riječi:

„Molitveno sjećanje nije niti smije biti pozivanje na mržnju ili na osvetu, nego molitva za pokoj duša tih žrtava i čuvanje spomena na njihov život i smrt. Kao kršćani i za počinitelje zla molimo Božje smilovanje i obraćenje. Ujedno želimo i molimo da se ubrza dan kada ćemo barem neke od tih žrtava, koji su pravi kršćanski mučenici, ubijeni iz mržnje na vjeru, vidjeti na svojim oltarima kao – od Crkve službeno proglašene – uzore ljubavi prema Bogu i bližnjemu, koji su za te ideale žrtvovali svoj vlastiti život.“