Životnu priču kardinala Nikole Radulovića, potomka izbjeglica iz okolice hercegovačkog mjesta Ravno, ispričao je Tomislav Đurasović prilikom izložbe fotografija „Kako je lipo hoditi s one bane mora“, koja tematizira život i očuvanje identiteta moliških Hrvata, u Münchenu.
Ova naša čeljad iz one bane mora izbjegoše tijekom 15. i 16. stoljeća pred zulumom Turaka, te i unatoč pet stoljeća izolacije, uspješe si očuvati svoj specifičan štokavsko-ikavski govor, koji sami nazivaju „na-našo.“
A, govor, odnosno jezik je, istinabog, kamen temeljac (svakoga) nacionalnog identiteta.
Povijesni izvori, iako su vrlo rijetki, bilježe da su moliški Hrvati podrijetlom s prostora između rijeke Cetine i delte Neretve, odnosno s područja oko današnjeg mjesta Ploče.
moliški Hrvati (molizanski Hrvati), potomci doseljenika s hrvatske obale nastanjeni u pokrajini Molise (Campobasso) u srednjoj Italiji. Mjesta Acquaviva Collecroce, Montemitro i San Felice del Molise, smještena nekoliko desetaka kilometara od jadranske obale i grada Termolija, u kojima je danas ukupno oko 2500 stanovnika, jedina su hrvatska naselja u Italiji koja su svoj etnički identitet zadržala do najnovijega doba.
Moja priča, stara preko pola milenija smještena je u točne vremenske i prostorne okvire.
Radulovići su, baš kao i Boškovići, pobjegli pred Turcima u Dubrovačku Republiku
Moji „susjedi“ Radulovići izbjegli su na prijelazu iz 15. u 16. stoljeću u današnju Italiju. Ova obitelj je porijeklom iz sela Češljari, općina Ravno, u južnoj Hercegovini. To selo je udaljeno samo tri kilometra od mjesta Orahov Do odakle je porijeklom obitelj svjetski poznatog znanstvenika Ruđera Boškovića. Radulovići su, baš kao i Boškovići, pobjegli pred Turcima u Dubrovačku Republiku.
U obitelji Radulović rođen je Nikola (Niccolò) – talijanski kardinal hrvatskog podrijetla.

kardinal Nikola Radulović / Foto: Wikimedia Commons
Rođen je u u gradu Polignano a Mare, u Napuljskom Kraljevstvu, 27. prosinca 1627. godine. Kardinalov djed Marin izbjegao je iz Dubrovnika u Italiju.
Nikola je doktorirao kanonsko i svjetovno pravo i to na Klementinskom kolegiju u Rimu, a za svećenika je zaređen u veljači 1659.
Nepunih mjesec dana kasnije papa Inocent X. ustoličio ga je za nadbiskupa Teatinske arhidijeceze u Chietiju. Udaljenost od Chietija do Molisa je nekih 90-ak km. Naš Nikola imenovan je 1691. prvo tajnikom Kongregacije za status redovnika, pa Kongregacije za biskupe i redovnike.
Kardinalom je imenovan 1699. godine.
Djelovao je u Koncilskoj kongregaciji kao i u Kongregaciji Rimske inkvizicije. Štićenik kardinala Nikole Radulovića, učeni dubrovački dominikanac i povjesničar Anselmo Banduri, svjedoči nam da je kardinal bolovao od gihta te da je umro u Vatikanu 27. listopada 1702. Pokopan je u kardinalskoj crkvi sv. Bartula na Tiberinskom otoku u Rimu.
U prostorijama Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Münchenu svečano je u petak 30. siječnja otvorena izložba fotografija „Kako je lipo hoditi s one bane mora“. Organizatori su GKRH u suradnji s krovnom udrugom „Hrvatska kuća“ te ogrankom Matice hrvatske u Münchenu.