Riječ je Tijelom postala.

U krilu Djevice Marije Vječni je Sin Božji postao čovjekom. „Riječ je tijelom postala” kako molimo u Anđeoskom pozdravu ujutro, na podne i navečer – zapravo je Sin Božji.

To je isti onaj koga priznajemo u simbolu vjere – Vjerovanju, onome koje se moli na nedjeljnim misama, a kojega ispovijedamo kao „jednoga Gospodina Isusa Krista, rođenoga od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga; rođena nestvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno”.

Prema tome, Vječnoj Riječi, onomu koji je kako slijedi iz gornjega članka Vjerovanja, Bog od sve vječnosti, Marija je posredovala njegovu ljudsku narav, piše portal Svjetlo riječi.

Dijete Isus kojega Marija rađa u staji u Betlehemu, ima osim ljudske i svoju drugu – božansku narav i to kao Vječna Riječ koja se utjelovljuje.

Pravi čovjek i pravi Bog

Katekizam Katoličke Crkve nas poučava kako ovaj jedincati i posve osobiti događaj utjelovljenja Sina Božjega ne znači da je Isus Krist djelomično Bog, a djelomično čovjek, niti da je on učinak neke zamršene mješavine božanskoga i ljudskoga.

„On je postao istinski čovjekom, ostajući istinskim Bogom”, (Katekizam, br. 464).

Marijino bogomajčinstvo tako označuje da njezina roditeljska djelatnost ima za posljedicu jednu konkretnu osobu – Isusa Krista, Sina Božjega, drugu božansku osobu.

Marija prema tome nije majka božanstva, što bi bilo nemoguće, nego je majka utjelovljenoga Božjeg Sina.

Efeški koncil

Koncil u Efezu 431. godine ustvrdio je da su sveti oci Djevicu nazivali Bogorodicom „ne tako kao da bi narav Riječi, odnosno njegovo boštvo uzelo početak bivstvovanja od svete Djevice, nego jer je ona rodila sveto tijelo oživljeno razumskom dušom; s njim se Riječ osobno sjedinila, i zato se za Riječ kaže da je rođena po tijelu”.

U izjavi usvojenoj u lipnju iste godine navodi se da su nam boštvo i čovještvo „neizrecivim i tajanstvenim sjedinjenjem u jedno jedinstvo oblikovali jednog Gospodina i Krista i Sina”.

Evo službenice Gospodnje

Dozivajući u pamet prizor iz evanđelja kada mlada djevojka iz Nazareta pristaje pred arkanđelom Gabrijelom: „Neka mi bude po riječi tvojoj” (Ev. po Luki 1,37), jasno nam je kako je ona slobodno prihvatila Božji poziv da Božjega Sina, Spasitelja, učini dionikom ljudskoga roda za što je bila pripravljena posebnim Božjim izborom po milosti.

Razlika od svih drugih rađanja prije i poslije je u tome što Marija rađajući svoje dijete koje će ona i Josip nazvati Isusom, rađa dijete koje je u isto vrijeme i Bog i čovjek.

Tijelo koje je u Mariji začeto uistinu je Sin Božji.

Rađajući Isusa iz Nazareta, Marija nije rodila samo jedan dio, nego čitavu osobu Isusa iz Nazareta. Stoga ju s punim pravom Crkva ju naziva: Majkom Božjom, Bogorodicom.