Uredništvo Glasa Koncila odgovara na pitanje kako Crkva gleda na osobe koje žive samačkim životom? Smatra li se samački život nedostatkom u Crkvi ili?

Pozdrav! Imam 42 godine i živim kao samac. Nije se to dogodilo dobrovoljno. Kada razgovaram sa svećenicima, imam osjećaj kao da sam “problem” za Crkvu jer se ne uklapam u ideal braka i obitelji, ali uvijek se sjetim i da je Isus bio samac. Moja želja nije da ostanem zauvijek sam… Smatra li se takav samački život nedostatkom u Crkvi?

Vi ste, kao i svaki drugi vjernik, za Crkvu bogatstvo

Nikako ne bismo rekli da ste Vi za Crkvu problem, premda ste takav dojam stekli iz razgovora sa svećenicima o kojima neodređeno pišete. Vi ste kao i svaki drugi vjernik za Crkvu bogatstvo, a u pastoralnom smislu i izazov – kao i svi drugi vjernici, bez obzira na stalež kojemu pripadamo.

Vjerujemo da su o tome govorili i svećenici, a možda su se više usredotočili na ideal braka i obitelji pa se nadamo da njihov govor i pastoralni razgovor niste shvatili kao površnu kritiku, jer je “obitelj ‘kućna Crkva’ i ima ‘posebno i nezamjenjivo značenje za Crkvu i društvo’”, kao što pišu naši biskupi u “Direktoriju za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj” (br. 21).

Svi smo pozvani na život prema evanđelju i na ljubav prema bližnjemu!

No svi smo mi, bez obzira na stalež kojemu pripadamo, pozvani na život prema evanđelju i na ljubav prema bližnjemu: netko se ostvaruje u obiteljskom, netko u svećeničkom i redovničkom, a netko u samačkom životu. I u svakom od tih staleža svatko je dragocjen i može dati itekako velik doprinos ne samo Crkvi nego i društvu.

Zato se i o pastoralu samaca kao posebnom izazovu razmišlja ne samo na razini opće Crkve nego i naše mjesne Crkve, pa ističemo da je 2009. i održan pastoralni skup hrvatskih pastoralnih djelatnika iz zapadne Europe kod nas u Vinkovcima pod nazivom “Teološko promišljanje o pastoralu samaca” u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkoga ureda iz Frankfurta na Majni.

Izvor: Glas Koncila br. 31/2021.