Što nam kazuje Sveto pismo, a što tradicija o Marijinu životu nakon Isusova uskrsnuća?
Nakon što je Isus ustao od mrtvih i uzašao na nebo, kamo je otišla njegova Majka? Sveto pismo nam ne daje precizne informacije, ali nudi razne tragove, piše Aleteia navodeći nekoliko lokacija za koje se drži da su mjesto Marijina uznesenja na nebo.
Općenito je prihvaćeno da je u vrijeme Isusove smrti njegov poočim Josip već bio preminuo, što bi značilo da je Isus bio zadužen brinuti se za majku.
Kad je umirao na križu, Isus je jednom od svojih učenika rekao da se brine za nju:
„Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: ‘Ženo! Evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi.“ (Ivan 19, 26-27).
Većina stručnjaka Svetog pisma slaže se s tradicijom prema kojoj je “učenik kojega je ljubio” bio sveti Ivan evanđelist.
U početku se čini da se Ivan pobrinuo za Mariju u Jeruzalemu, kako čitamo u Djelima apostolskim:
„Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.“ (Dj 1, 12-14).
To znači da je barem nakon smrti, uskrsnuća i uzašašća Isusova Marija živjela s apostolima u Jeruzalemu. Prema predaji, tamo je živjela do kraja života, svakoga dana iznova prolazeći Križnim putom, slijedeći korake svoga Sina. Prema toj tradiciji, Marijino uznesenje dogodilo se u Jeruzalemu, kojega su svjedoci bili apostoli.
I danas se u blizini Maslinske gore nalazi crkva koju se drži mjestom Marijina groba, a štuje ga Istočna pravoslavna crkva. No, u Jeruzalemu se nalazi i drugo mjesto koje se naziva crkva Marijina usnuća, a kojom upravljaju benediktinski redovnici. Obje crkve brane svoju autentičnost mjesta Marijina uznesenja na nebo.
Druga tradicija, međutim, pripovijeda kako je evanđelist Ivan otišao u Efez, a mnogi vjeruju da je od tada i Djevica Marija bila s njim te je s tog mjesta uzašla na nebo. Ovo su vjerovanje zatim produbile i privatne objave bl. Ane Katarine Emmerich u 18. stoljeću koja je kuću Djevice Marije smjestila upravo u Efez.
Sestra Marie de Mandat-Grancey 1891. godine u tom je gradu otkrila kuću iz prvog stoljeća i ruševine crkve izgrađene na njoj u IV. stoljeću. Mjesto je postalo hodočasničko odredište mnogih vjernika, uključujući i više papa iz prošlog stoljeća.
U svakom slučaju, gdje god da je Marija živjela u posljednjim danima svoga života, kad je uznesena na nebo, postala je naša Majka i ostaje Majka Crkve koja nas uvijek zagovara kod svoga Sina.