Nedavno, prolazeći pored jedne pekare, vidjeh da u ponudi imaju kruh bez brašna. Budući da mi često um različite informacije vrlo kritički obrađuje, postavilo mi se pitanje, može li postojati kruh bez brašna ili mi samo možemo nešto imenovati kako želimo, što i pokušavaju mnoge skupine u našem društvu? Tada sam shvatio da po definiciji kruh mora, barem u našem kulturološkom ili etnološkom kontekstu, sadržavati brašno. Tako me to promišljanje dovelo do svetkovine Svih Svetih i naših pohoda grobljima.

Ići na Sve Svete na groblje, a ne ići na Misu te istoga dana zahvaliti Bogu za sve naše pokojne i moliti za njih na Dušni Dan, jednako je da radimo kruh bez brašna, bez onoga što je sastavni dio kruha.

Možemo mi to imenovati kruhom, ali to i dalje nije kruh već neka mješavina zrnja uoblikovana u kalup kruha. Tako isto Svi Sveti s grobljem, a bez Mise, nisu svetkovanje Svih Svetih, već samo pohod groblju, izostavljajući ono mjesto i čas u kojem se jedino mogu spojiti Nebo i Zemlja, a to je Misa. Ako želiš susresti svoje pokojne, onda hitaj na Misu, gdje se sve, i Nebo i Zemlja, po Tijelu i Krvi, od Duha Svetoga sabire u jedno.