Đakon Hercegovačke franjevačke provincije na službi u samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru, fra Ivan Slišković govorio je o darovitosti u emisiji Duhovni poticaj – Živo vrelo Radija Mir Međugorje. Slišković potaknuo je na oprez od pada u samodostatnost i zatvorenost u situacijama kada smo previše usmjereni na sebe same.

U trudu oko našeg duhovnog života može se i sigurno će se nekad dogoditi da sav svoj trud, pažnju i djelovanje usmjerimo ponajviše na sebe same.

Promatramo sebe – kakvi smo, što je u nama dobro, a što nije, što bi moglo bolje i slično – upadajući možda i nesvjesno u određenu samodostatnost i zatvorenost. Ono što nam je trajno potrebno jest podsjećati se uvijek iznova da mi nismo izvor ni počelo ovoga svijeta i našeg života, i materijalnog i duhovnog. Sve što imamo i što jesmo dolazi od nekoga drugoga. Sve nam je dano, darovano. Od Onoga koji je dobrota sama. Od Onoga koji je Dar.

Uviđamo da ne priliči sebično čuvati darove koje smo primili, bili oni duhovne ili materijalne naravi

Ako toga postajemo svjesni, živjet ćemo drugačije. Sve dublje ćemo shvaćati da smo u trajnom odnosu prema nekom Drugom, s velikim “d”. Da sve što imamo, dolazi od Njega. I, ova spoznaja čini nas u isto vrijeme poniznima i zahvalnima. Otvara naša skučena srca, jer shvaćamo da Njegovo srce nije bilo nimalo skučeno kada nam je dao život.

Uviđajući to, ni mi ne možemo biti uskogrudni u svom svakodnevnom življenju, napose s drugima. Uviđamo da ne priliči sebično čuvati darove koje smo primili, bili oni duhovne ili materijalne naravi.

Darovano nam je obilje Božjih darova, bez ikakvih naših zasluga. Tako onda i mi trebamo s drugima dijeliti. Otvorimo, s pomoću Božjom, svoje oči i srca i zamijetimo besplatnu darovanost svuda oko nas i u nama.