Donosimo fotogaleriju misnih slavlja na svetkovinu Božića proslavljenih diljem Hrvatske te ulomke iz homilija i propovijedi izrečenih na svečanim misnim slavljima.
ZAGREB – Bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je svečano misno slavlje svetkovine Rođenja Gospodinova u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca. “Božić nam daje novu i neočekivanu perspektivu, jer dolazi od Boga i njegove ljubavi, jer nije djelo ljudskoga sebičnog domišljanja. Naše je vjerničko poslanje mijenjati perspektivu života u svojoj sredini: od stvaranja negativnog ozračja i grijeha koji zatvara pogled, do spasenja koje otvara radosti življenja i kada je najteže. I u ovo božićno vrijeme imamo više razloga za radost i zahvaljivanje u našoj hrvatskoj domovini. Širimo pozitivno ozračje prepoznajući dobro u našoj sredini”, poručio je kardinal.
ZAGREB – Bazilika sv. Antuna Padovanskoga
Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua predslavio je misu svetkovine Rođenja Gospodinova u bazilici svetog Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu. Nuncij Lingua je okupljenim vjernicima poručio da je Mesija sigurno došao spasiti nas, „ali nam istovremeno govori da treba nas, našu pomoć, našu suradnju“. Rekao je da je Bog zato i postao dijete, „da nas uključi u svoj naum spasenja. Da nam kaže da nas treba.“ Govoreći o utjelovljenju Isusa, Djeteta rođenog u Betlehemu, nuncij je kazao da ono govori da ljubav nikada nije jednosmjerna. Život je krug ljubavi. To je davanje i primanje. „Riječ tijelom postade i nastani se među nama. I nastavlja nam se darivati, ne samo u kruhu i vinu, nego i u tijelu naše braće i sestara i traži od nas da ga prihvatimo“, zaključio je mons. Lingua.
ZADAR – Katedrala sv. Stošije
Zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je svečano koncelebrirano slavlje na svetkovinu Božića, na kraju kojega je podijelio i papinski blagoslov s potpunim oprostom u katedrali sv. Stošije u Zadru. „Bog je stoljećima pripremao teren, a u posljednji čas progovori nam u svom Sinu, koji je postao čovjek. Prolog Evanđelja po Ivanu tumači kako se Vječna Božja Riječ, koja je postojala prije vremena i po kojoj je sve stvoreno, utjelovila u vremenu i prostoru i postala čovjekom. U Isusu Kristu Bog je ušao u naše obitelji i u našu osobnu povijest. Njegovo ime je Emanuel, Bog s nama. On je jedini Spasitelj i Otkupitelj čovjeka, jučer, danas i uvijeke. Nema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova“, poručio je u propovijedi mons. Puljić.
SPLIT – Katedrala sv. Dujma
Božićnu misu u katedrali svetoga Dujma, prevodio je splitski nadbiskup i metropolit, Dražen Kutleša. U propovijedi je rekao da se u božićno vrijeme druženja s obitelji i prijateljima, proslave sve više odvijaju u javnim prostorima na božićnim sajmovima, u parkovima, na otvorenom s mnoštvom ukrasa, nakita, blještavila, potrošnje i užurbanosti. Kazao je da to ozračje odvlači od biti Božića, od jednostavnosti i skromnosti betlehemskih jaslica i otima nas nama samima i našim obiteljima. „Mogli bismo reći da je moderni svijet oteo naš sveti blagdan i učinio ga komercijalnom noćnom morom. Vrijeme zahvalnosti i radosti ustupa mjesto vremenu natjecanja, zavisti, pohlepe i na kraju ogorčenosti jednih prema drugima“, naglasio je. Nadbiskup napominje kako bi naš fokus trebao biti na Djetetu koje leži u jaslama, nastavno na to izgovara: „To je dijete naš Spasitelj, Krist Gospodin. Ako taj navještaj ne dođe do naših ušiju i srdaca, onda smo ovih dana samo dio velikog šarenog cirkusa koji kada se svjetla ugase ostaje samo prljav, prazan i hladan prostor”.
ĐAKOVO – Katedrala sv. Petra
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je na svetkovinu Rođenja Gospodnjega svečano euharistijsko slavlje u đakovačkoj prvostolnici. Nadbiskup je u homiliji, između ostalog, rekao: “Gospodin ne uzmiče pred našom slabošću. On ne ostaje u svojoj blaženoj vječnosti i u svojoj beskrajnoj svjetlosti, nego se približava, postaje tijelo, silazi u tamu, naseljava prostore koji su mu strani. A zašto to Bog čini? Zato što se ne miri s činjenicom da se možemo izgubiti udaljavanjem od njega, udaljavanjem od vječnosti, udaljavanjem od svjetla. To je Božje djelo: doći među nas. Ako se smatramo nedostojnima, to ga ne sprječava. Ako ga odbacimo, nikad se ne umara tražiti nas. Ako ga nismo spremni i voljni primiti, on ipak radije dolazi… On je upravo Dobri Pastir. A koja je najljepša slika Dobroga Pastira? Riječ je postala tijelom da dijeli s nama naš život. Isus je Dobri Pastir koji nas dolazi potražiti tamo gdje jesmo: u našim problemima, u našoj bijedi. Tu On dolazi.”
RIJEKA – Katedrala sv. Vida
Svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu Rođenja Gospodnjega, predvodio je u katedrali sv. Vida, riječki nadbiskup, Mate Uzinić. U svojoj propovijedi ističe: „Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.‘ Ovo je simbolični govor iz kojega saznajemo da je Boga u Isusu iz Nazareta moguće osobno vidjeti i čuti, da nam za vidjeti i čuti Boga nisu više potrebne priče, iskustva drugih, nego da Boga možemo osobno čuti i vidjeti. Želimo li ga vidjeti i čuti, a onda s njim ući u dijalog, dosta nam je vidjeti i čuti Isusa iz Nazareta, promatrati ono što on čini, slušati ono što naučava, gledati kako se ponaša, kako ljubi, komu je bližnji, koga posjećuje, s kim jede, koga bira za učenika, koga kori, koga brani… Jer, kako sam kaže na jednom drugom mjestu u Ivanovom evanđelju, ‚tko vidi mene, vidi onoga koji me posla‘“ (Iv 12, 45), rekao je nadbiskup Uzinić.
SISAK – Bazilika sv. Kvirina
Svečanu misu poldanjicu na svetkovinu Božića predvodio je u bazilici sv. Kvirina u Sisku biskup Vlado Košić. Osvrćući se na Knjigu proroka Izaije, biskup je u propovijedi rekao: „Pobožni Židovi čitajući ove riječi proroka Izaije gajili su nadu da će Mesija možda doći dok su oni još živi. Svakako, vjerovali su da će Mesija doći. I iščekivali su da će donijeti radost svemu Izraelu, da će on donijeti mir svome narodu te da će svi vidjeti spasenje Božje. Ta nada imala je dakle temelj u objavljenoj Božjoj riječi. Međutim, židovski narod je u okolnostima potlačenosti od Rimljana i u izgubljenoj državnosti želio da Mesija bude i narodni i politički vođa koji će osloboditi Židove i uspostaviti ponovno slavu Davidova kraljevstva. Mi Hrvati znamo koliko je to važno, živjeti u svojoj zemlji slobodan, osloboditi se od jarma tuđinca. Zato su naši najbolji sinovi i kćeri dali živote. Pa ipak. Smisao iščekivanja Mesije i njegov dolazak nije samo u slobodi od tuđinca i neprijatelja, u uspostavi zemaljskog kraljevstva. Njegov dolazak ima polučiti nutarnju slobodu od svakog grijeha, on želi uspostaviti duhovno nebesko Kraljevstvo. O tome su također proroci govorili i pripremali narod na tu duhovnu dimenziju mesijanskog vremena“, poručio je biskup Košić.
KRK – Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije
Krčki biskup Ivica Petanjak, predvodio je misno slavlje na svetkovinu Rođenja Gospodnjega u krčkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. U svojoj homiliji govori: „Utjelovljenjem i rođenjem Sina Božjeg kao čovjeka Bog poručuje da toliko voli čovjeka da je postao čovjekom. Postao je jedan od nas i više od toga ne može. Bog dolazi kao dijete, ne dolazi odozgo nego odozdo. Ne nameće se, nego se nudi. Ne dolazi kao savršeni čovjek, kao svetac, kao heroj, kao onaj koji je sve svoje planove ostvario u životu, kao onaj koji je postigao sve što se može postići… Ne, dolazi kao dijete. Bog dolazi kao mogućnost, kao nada, kao očekivanje, kao onaj koji treba rasti, razvijat se, usavršavat se, ostvarivat se, biti prihvaćen ili odbačen,… a to znači da će biti uspjeha i padova, dobroga i lošega, radosti i žalosti, strepnje i straha. To je Božja Riječ i Božji govor ovom svijetu. Kao što je Bog ulazeći u našu povijest preuzeo na sebe sav rizik ljudskog rađanja, rasta i odrastanja, prihvaćanja i odbacivanja, uspjeha i promašaja, taj isti put mora proći svatko od nas tko je došao na ovaj svijet“.
PULA – Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije
Svečano misno slavlje na svetkovinu Božića predvodio je u pulskoj katedrali umirovljeni porečki i pulski biskup, Ivan Milovan. U homiliji je biskup Milovan posvijestio kako je Božić veliki i jedinstveni blagdan: blagdan rođenja Isusa Krista i čovjeka. „Velik je to blagdan za našu pamet, po svom značenju, poruci i sadržaju, po onome što danas slavimo, a to je dolazak Boga u našu ljudsku povijest u liku ljudskoga djeteta. Velik je to blagdan i za naše srce. Ako ijedan blagdan, onda Božić dodiruje naše srce, naše osjećaje, vraća nas u djetinjstvo, obitelji, upućuje na mir i pomirenje s ljudima, s prirodom. Dapače, Božić je svojom ljepotom i značenjem ušao u sve pore života kršćana: tu su jaslice, borovi, ponoćka, čestitanja i pjesme, svjetla i ukrasi, jela, običaji“, pojasnio je biskup Milovan i istaknuo: “Dragi čovječe, Bog te voli. Kao kršćanin ne vjeruješ u neku apstraktnu istinu, u mnoštvo propisa i zabrana, zakona i zapovijedi. Vjeruješ u nekoga tko te voli, poziva te da živiš novim životom kojega je Krist pokazao kao novo svjetlo. On želi od tebe učiniti novoga čovjeka, boljega čovjeka, no, potrebno je s naše strane prihvatit taj Božji dar, to darovano, dijete, Boga koji se daruje čovjeku, potrebno je otvoriti ulaz u našu savjest, u naš život.“
DUBROVNIK – Katedrala Gospe Velike
Svečanu božićnu danju misu u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović koji je u propovijedi rekao: „Isus je dar ljubavi. Božić je slavlje čiste i besplatne ljubavi, najljepša vijest koja se može ispričati ljudima“. Govoreći o vidljivim posljedicama Božjeg dolaska među ljude, biskup Glasnović naveo je primjere osoba velike svetosti u povijesti kršćanstva koji su takvima postale zbog onog što se dogodilo u Betlehemu. Isus iz Betlehema je razlog tome što su milijuni i milijuni osoba u skrovitosti svojih domova, na poslovima, u bolnicama ili lječilištima za gubavce ispisali stranice dobrote. Granica između prije i poslije Krista nije tek razdjelnica kalendara nego ona prolazi i kroz čovjekovo srce. „Dok god živimo u sebičnosti i egoizmu još uvijek smo i danas oni koji žive prije Krista“, ustvrdio je dubrovački biskup te propovijed završio čestitkom: „S Kristom, po Kristu i u Kristu – sretan vam Božić.“
SENJ – Konkatedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije
Božićnu misu u senjskoj konkatedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. „Isusa su ljudi od početka odbacili, jer mu nitko nije dopustio da se rodi u kući, kako dolikuje čovjeku. On se od početka poistovjetio s odbačenima, s isključenima, kojima se ne daje mjesto u društvu. Njima govori da ih Bog nije odbacio, oni imaju mjesto u Božjem srcu jer djeca su Božja. Odbacivanje najsiromašnijih znak je da svijet oskudijeva Svijetlom odozgo. I nam kršćanima potreban je ovdje ispit savjesti. Na krštenju primili smo upaljenu svijeću kao znak Isusovog svijetla s pozivom da to svijetlo trajno čuvamo u našem životu da bi nam ono bilo vodič na životnom putu. Božićno vrijeme je, na poseban način, vrijeme svijetla zbog rođenja onoga koji je Svijetlo svijeta. Zato su nam u ovo božićno vrijeme domovi i gradovi obasjani najrazličitijim ukrasnim svijetlima i blještavilom”, rekao je biskup Križić.
VARAŽDIN – Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije
Središnje misno slavlje na svetkovinu Božića u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš. „Isus je Božja riječ nama, ali i naša riječ Bogu, sve naše molitve, prošnje, vapaje izričemo Ocu po Njemu, On nas uzdiže, nosi našem nebeskom Ocu. Njegov dolazak među nas u liku maloga djeteta olakšava nam pristup k njemu, da se ne bojimo njegove moći, veličine i božanstva“, kazao je varaždinski biskup u homiliji te poželio da Riječ postane tijelo u nama i učini nas dionicima Neba. Biskup Radoš je okupljenima čestitao Božić slikom koju je upotrijebio u božićnoj poruci: „Bog je kao majka. Bog se ponaša sa svojim stvorenjima kao majka sa svojim djetetom. Koliko puta smo vidjeli tu gestu. Ona visoka, velika; on malen, mrvica na zemlji. Ali ona se saginje, spušta, dovodi sebe na razinu svog djeteta. S njim postaje mala, poput njega. Uzima ga u ruke i ustane, podigne ga u visinu i poljubi ga, ponese ga sa sobom. Tako često to vidimo. To je Bog učinio s čovjekom. Spustio se na našu razinu do naše malenosti, da nas obujmi svojom ljubavlju i snagom, uzme u naručje, podigne visoko, na svoju razinu, u svoj svijet – poljubi i pođe s nama u život. Želim svakom od Vas da to kroz ove dane osjetite, doživite i Bogu na tome zahvalite.“
ŠIBENIK – Katedrala svetog Jakova
Svečano misno slavlje na svetkovinu Božića u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Biskup Rogić upitao je u homiliji ima li koja vijest u povijesti svijeta koja je donijela, i ne prestaje donositi stoljećima radost, kao što je rođenje Spasitelja. „Opisano je to u evanđelju, a riječ evanđelje opet znači – Radosnu vijest. Bog je čovjeku podario Radosnu vijest, jer mu je podario samoga sebe. Bog postade čovjekom! Bog želi da ga čovjek može susresti. Kako mi ne možemo po ničemu doseći Boga, Bog je odlučio doći u susret nama. To je ta Radosna vijest koja odzvanja već više od dvije tisuće godina. Širi se ta vijest: da Bog ljubi čovjeka, da želi njegovo spasenje. Ne može dopustiti da se čovjek izgubi i zato mu ide u susret. Koji je Bog tako velik kao Bog naš koji u visinama prebiva, a spušta se u jasle jedne štalice. Oplijenio je svoje božanstvo, uzeo lik čovjeka da mu bude blizak, da ga lakše pronađe, da mu može biti prijatelj. Nema radosne vijesti za čovječanstvo ravne ovoj“, poručio je. „Dozvolimo novorođenom Spasitelju da uđe pod naš krov. Da nam dušu iscijeli, radost i nadu povrati, da nas božanskim životom i ljubavlju ispuni. Tada će se božićna radost u naš život pretočiti, a i srce bi svakodnevno moglo drugačije kucati. Može to Šibenik, kako i ne bi kad je i njegovo srce počelo kucati pred 956 godina na dan Božjeg Utjelovljenja“, poručio je biskup Rogić.
OSIJEK – Konkatedrala Sv. Petra i Pavla
Svečano misno slavlje Rođenja Gospodinova u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. U homiliji je istaknuo kako se poruka Božića proširila do svih krajeva Zemlje te je postala svojevrsna „paradigma“ ljubavi, solidarnosti, ideala dobrote, osjećajnosti i nježnosti. „Božić pripada čovjekovoj stvarnosti i njegovoj kulturi u najširem smislu. O njemu svi govore, makar se negdje i ne radilo o izričaju vjere. I mi sami kad čestitamo Božić, mislimo na sve ljude, jer znamo da su plodovi spasenja posijani i započeti u Božiću upravljeni cijelom čovječanstvu, kako do nas i dopire u radosnom božićnom navještaju: Slava Bogu na visini, mir ljudima dobre volje“, rekao je mons. Ćurić i uputio kako dostupnost božićne poruke nikada nije dobro ograničavati, pridržati ju i ljubomorno čuvati samo za sebe.