Don Živko Kustić kojeg smo poznavali…

Don Živko Kustić rođen je u Splitu 12. prosinca 1930. godine. U Zagrebu je studirao matematiku, fiziku i teologiju. Za svećenika grkokatoličke Križevačke biskupije zaređen je 5. svibnja 1958. u Križevcima. Od 1958. do 1963. godine bio je župnik u Mrzlom Polju i Sošicama na Žumberku. Od 1963. do 1972. bio je pokretač, novinar, reporter i kolumnist Glasa Koncila. Glavni urednik Glasa Koncila bio je od 1972. do 1983., a glavni i odgovorni urednik od 1983. do 1990. godine. Više puta je suđen i osuđivan. Od 1990. do 1991. bio je stručni savjetnik u Ministarstvu iseljeništva, voditelj Odjela za djelovanje vjerskih zajednica među Hrvatima izvan domovine. Od 1991. do 1993. djelovao je kao urednik lista “Živa zajednica” za iseljene hrvatske vjernike u Njemačkoj.

Od studenoga 1993. do listopada 1998. bio je pokretač i glavni urednik Informativne katoličke agencije – Zagreb (IKA). Sve vrijeme javljao se kao komentator, kolumnist i autor jedinstvenoga feljtona „Pismo seoskoga župnika” u Glasu Koncila, bio je pokretač i suradnik Maloga koncila te kolumnist Globusa i Jutarnjeg lista. Bio je član Društva hrvatskih katoličkih novinara, koje mu je 2002. dodijelilo nagradu za životno djelo, Društva hrvatskih književnika, potpredsjednik Hrvatskoga novinarskog društva i član Upravnog odbora Hrvatskoga katoličkog radija. Bio je član Komisije Iustitia et pax Biskupske konferencije Jugoslavije i Hrvatske biskupske konferencije. U Križevačkoj biskupiji bio je biskupov službeni konzultor. Od Svete Stolice promaknut je u protoprezbitera stavrofora.

Objavio je brojne katehetske priručnike: „Velike religije svijeta”, „Domagoj – misni ključ vjerovanja”, „Mali ključ Biblije”, „Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata”, „Tomica i njegova pisma”, „Mač duha”, „Svadbeno ruho”, „Hoćeš li se krstiti?”, „Bog za odrasle”, „Abeceda biblijske vjere” i druge. Autor je djela „Hrvatska mit ili misterij?” i romana: „Zaljubljeni robovi” i „Denis dječak u prozoru”. Pisac je scenarija za više filmova te autor popularnih publikacija o kardinalu Alojziju Stepincu, o. Anti Antiću, o. Maksimilijanu Kolbeu… Umro je u Zagrebu, 19. srpnja 2014. godine.

Don Živko Kustić kojeg nismo poznavali…

Don Živko Kustić bio je suprug, otac petero djece, djed i pradjed. Upravo su tri generacije obitelji Kustić primili priznanje koje je posthumno dodijeljeno don Živku Kustiću u povodu 30. obljetnice osnivanja Informativne katoličke agencije i 25. obljetnice Hrvatskog katoličkog radija.

Kćer, praunuka i unuka don Živka Kustića / Foto: Dario Zürchauer

Otac Živko Kustić

Njegova kćer Mirjam Katulić pamti oca na jedan specifičan način. „On je za mene ipak moj dragi otac, moj dragi tata. Naravno, ne možemo reći da ga nismo doživljavali kroz njegov posao. Jer, tata je uvijek bio prvenstveno posvećen, kako bi on rekao Crkvi pa domovini, a mi smo onda negdje bili na redu, iako nas je apsolutno volio. Mi smo bili toga jako, jako svjesni”, rekla nam je Mirjam Katulić. Istaknula je da su uvijek osjećali njegovu veliku ljubav. „Ono što mu moramo stvarno zahvaliti, nikad na nas nije vršio nikakve pritiske, a uvijek smo osjećali njegovu veliku, veliku ljubav i stvarno prema mami i prema nama djeci, poslije unucima, praunucima. Apsolutno smo bili uvijek – on u našem srcu, mi u njegovom.”

Unuka, praunuka i kćer don Živka Kustića / Foto: Dario Zürchauer

Kao i svi u obitelji izuzetno je ponosna na oca. Mirjam Katulić zahvalna je organizatorima obilježavanja 30. obljetnice IKA-e i 25. obljetnice HKR-a što nisu zaboravili don Živka Kustića. „Nekad mi je malo žao, kad danas gledam, mislim da se u Crkvi danas premalo posvećuje prisutnost i pozornost na tu njegovu generaciju. Ako hoćemo od kardinala Kuharića, nekako jesu prisutni, ali ipak malo u pozadini, pa tate, vlč. Stankovića, tatinih suradnika – pokojnog Turčinovića, Bajsića, Šagi Bunića, Bonaventuru Dudu. Na neki način mislim da ih se malo stavilo u zapećak. Stoga sam izuzetno zahvalna organizatorima da nisu zaboravili tatu”, rekla je Mirjam Katulić.

Djed Živko Kustić

„Živko Kustić je moj djed. I naravno, kao za svakoga, njegov djed je prvenstveno njemu dida, kako smo ga mi zvali”, rekla nam je njegova unuka Lucija Mihaljević. „Inače radim kao docentica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, stoga na neki način nasljedujem i ono što je on za Crkvu u Hrvatskoj napravio, odnosno što Crkva u Hrvatskoj radi za sve nas.”

Lucija Mihaljević tek je, kao dijete, krenula u školu i tek je kasnije postala svjesna važnosti uloge koju je odigrao njezin djed Živko Kustić. „Ja sam tijekom svog studija također radila u IKA-i, tako da sam itekako svjesna važnosti Informativne katoličke agencije, informativnog novinarstva, generalno u medijskom okruženju, a napose za Crkvu onog katoličkog informativnog novinarstva.”

Pradjed Živko Kustić

„Upoznala sam ga jako mala, nismo se baš dugo poznavali, ali zapamtila sam ga. Mislim da ću ga pamtiti definitivno do kraja života”, posvjedočila nam je njegova praunuka Marija Mihaljević. Za nju je on jednostavno bio pradjed. „Najviše ga pamtim po jednom ljetu, to mi je zapravo jedna od najdragocjenijih sjećanja na njega. Jedno ljeto bio je kod nas na moru i pričali smo, razgovarali smo i tad sam ga zapravo po prvi put i upoznala. Nije to bio predug razgovor. To je bio moj pradjed, ništa specifično.”