Anton Šuljić rođen je 1955. godine u Novalji na otoku Pagu. Nakon osnovnog školovanja pohađa klasičnu gimnaziju u Pazinu (1969.-1973.), a potom od 1973. do 1981. godine studira teologiju u Rijeci i u Zagrebu.

Nakon svećeničkog ređenja 1981. godine studira njemački jezik i povijest  umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, a nakon diplomiranja radi kao profesor u zadarskoj sjemenišnoj klasičnoj gimnaziji.

U Zadru djeluje pastoralno te kao tajnik Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral gdje uređuje liturgijsko-pastoralni list Živo vrelo. Od rujna 1992. godine djeluje u Bogoslovskom sjemeništu u Rijeci kao vicerektor, predavač na Teologiji u Rijeci, urednik radio emisije Katolički vidici na Radio Rijeci, a kasnije i kao pokretač i urednik mjesečnika Krčke biskupije Kvarnerski vez.

Od 1999. godine je ravnatelj Informativne katoličke agencije u Zagrebu, a od travnja 2002. i pročelnik Tiskovnoga ureda HBK Od 1. rujna 2006. godine počinje raditi u Kršćanskoj sadašnjosti kao pomoćnik ravnatelja.

Pisanjem se bavi od srednjoškolskih dana i objavljuje u đačkim i studentskim listovima. Objavio je sljedeće zbirke pjesama: Triptihon duše (1991.), Sidro duše (1994.), Vjerovati radosti (1997.) i Nedovršene (1999.). Izdao je i knjigu radijskih meditacija Čavli u ogradi (2002.) i Dobri menadžer (2004.), Križni put u riječi i slici (1995.) i Križni put s Alojzijem Stepincom (2005.), a knjiga čakavske poezije Pinčokanje izišla je 2003. godine. Ponovljeno i popravljeno te ilustrirano izdanje Vjerovati radosti izišlo je 2006. godine.

Pisao je znanstvene članke, recitale, glazbeno-scenske prikaze, književne recenzije, likovne kritike i priređivao glazbeno-poetske recitale vlastitih skladbi i stihova.

Kao profesor njemačkoga jezika, književnosti, povijesti umjetnosti i s pastoralnim iskustvom don Anton smatra da biti dobar novinar znači i imati široku kulturu, obrazovanje. Ističe da je imao sreću da je uz svećenički poziv promijenio barem još četiri zanimanja – kao profesor u Zadru, odgojitelj i profesor u Rijeci, radio je i isključivo u novinarstvu u IKA-i i zatim je prešao u izdavaštvo. U svim tim zvanjima protkao je i medijski način djelovanja jer je uvijek smatrao da svećenik nužno mora koristiti sredstva društvene komunikacije. Dapače, on se mora prilagoditi mediju – ne zanijekati istinu, dogme naše vjere, nego se prilagoditi mediju – „ne može se na Twitteru pričati Markove konake, nego ići sržno”. Televizijska slika prikazuje naše lice, oči, uvjerenje u sadržaj – specifičnost medija treba poštivati, poručio je don Anton za Hrvatski katolički radio.

Mladima koji se žele baviti novinarstvom don Anton je na kraju preporučio dobro obrazovanje, korištenje više izvora i hrabrost ne zatajiti Riječ. Ne samo da izvješćujemo nego i namećemo neke teme – zadaća je crkvenoga komunikatora da bude proaktivan, da ne dopusti pod utjecajem i ideologiziranog nasljeđa „pometanje pod tepih” nekih tema za kojima svjetovni mediji možda neće posezati, kao što su etička ili bioetička pitanja. Stvari treba katkad i prokazivati, poručio je don Anton Šuljić.

Izrazio je posebnu radost zbog djelovanja Hrvatske katoličke mreže koja sada nadilazi i agencijski i radijski prostor, napomenuvši da je o tome i sam razmišljao te dok je radio u IKA-i napravio i elaborat. Stoga je posebno sretan što se Hrvatska katolička mreža sada širi i njezin se napredak danas može i tehnološki, kadrovski i financijski pokriti – „a sve je to evangelizacijski posao naše Crkve”.