Fra Vjenceslav (Tunjo) Janjić, svećenik franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, proslavio je u subotu, 9. kolovoza, 50 godina svećeništva proslavio je u svojoj rodnoj Župi sv. Vida u Vidovicama u Bosanskoj Posavini pod geslom:

„A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih“ (Lk 1, 76-77)

Uz zlatomisnika suslavilo je 15 svećenika i trajni đakon Ilija Knežević među kojima njegov rođeni brat fra Željko, ujak fra Franjo Tomašević, gvardijan u Franjevačkom samostanu u Krapini i umirovljeni biskup Kotarski mons. Ilija Janić i  domaći sinovi.

U pozdravnom govoru biskup Janjić je posvjestio kako je zlatomisnik Bogu služio vjerno 50 godina.

„Zavolio si Boga jer da to nisi ne bi se odzvao njegovu pozivu. Volio si Crkvu, jer si njezin član koja broji više od milijardu vjernika u svijetu. Volio si svoj poziv, svoju redovničku zajednicu. Voli je i dalje. Voli i dalje svoju rodbinu koja se moli za tebe, voli svoju rodnu župnu zajednicu koja je bila izvor duhovnih zvanja, da to opet bude. Za sve ono što si činio neka te Gospodin nagradi. Duh Sveti neka raspali u tebi novi žar u ovim poznim vremenima tvoga života. Ne dopusti da se on ugasi, nego služi Bogu do zadnjeg daha svoga života tako da budeš primjer mladima“, poželio je zlatomisniku biskup Janjić.

„Ponos ti si svima nama ko što uzor tebi Krist, svećeniče zlatomisniče sretan bio dragi naše gore list!“,

dio je dirljive recitaciju, koju je fra Vjenceslavu na njegovoj mladoj misi prije 50 godina izrekla tada djevojčica nećakinja Manda Jović, a ponovila je i u subotu, na zlatnoj misi.

U prigodnoj homiliji, zlatomisnikov rođeni brat fra Željko prisjetio se bratove mlade mise, koju je slavio 12. listopada 1975. godine u rodnoj župi u Vidovicama, pod istim geslom kao i zlatnu misu. Podsjetio je na tvrdnju misionara Ante Gabrića da dijete još u majčinoj utrobi dobiva klicu zvanja koja se suradnjom s Božjom milošću i ostvaruje potkrijepivši to sa svećeničkim životom slavljenika.

U svim ulogama uvijek je ižaravao svoje životno geslo: ‘A ti, dijete, Prorok ćeš se Svevišnjega zvati…’“

„Sve što je proživio naš zlatomisnik zapisano je u njegovoj novoj autobiografskoj knjizi naslovljenoj ‘A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati’. Kroz 50 godina svećeništva na različite načine
proročki je djelovao. Prvotno kroz franjevački poziv, potom kroz liturgijska slavlja. Poznat je i kroz nogomet, najvažniju sporednu stvar na svijetu, zatim kroz novinarstvo, pa kroz ‘čaju’ – brojna stoloravnateljstva po mladim misama. Sudjelovao je u Domovinskom ratu kao vojni kapelan. U svim ulogama uvijek je ižaravao svoje životno/ svećeničko geslo“, ustvrdio je fra Željko za svoga bratu.

Okupljenima se srdačno zahvalio i sam zlatomisnik.

Fra Vjenceslav je tom prigodom kratko predstavio svoju najnoviju autobiografsku knjigu naslovljenu „A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati“, u kojoj je opisao svoj život i 200 istinitih
svjedočanstava vjernika koji su doživjeli Božju intervenciju u svome životu. Najavio je i svoju knjigu koja je u pripremi „Vidovice – Mali Vatikan“, u kojoj opisuje sve svećenike iz župe Vidovica kojih ima 103.

Župa sv. Vida iznjedrila je stotinjak duhovnih zvanja – pedeset svećenika, jednog biskupa i jednog trajnog đakona te pedeset redovnica zbog čega ju zovu „mali Vatikan“. 

O zlatomisniku

Fra Vjenceslav je rođen 26. srpnja 1949. godine u Vidovicama od oca Marka i majke Marije rođ. Tomašević. Rođen je kao najstarije dijete u obitelji koja je imala jedanaestero djece, danas ih je živih još petorica braće od kojih je mlađi brat franjevac fra Željko. Osnovnu školu pohađao je u Vidovicama i Orašju. U Franjevački red stupio je u Cerniku 1968. te dobio redovničko ime fra Vjenceslav. Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Samoboru 1970. godine, a potom je pozvan u vojsku bivše države. Filozofske znanosti studirao je na Trsatu a teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1975. godine.

Godinu dana nakon diplomiranja, odlazi u Njemačku. U Provinciju se vraća 1982. Prvo mjesto njegove pastoralne službe bilo je u Borovu Naselju, vukovarska gradska četvrt, gdje je proveo dvije godine. Tri je godine obnašao službu provincijalnog promicatelja duhovnih zvanja sa sjedištem u Samoboru. Godine 1987. imenovan je župnikom i gvardijanom u župi i samostanu u Cerniku. Potom 1997. ponovno odlazi u inozemstvo, u Salzburg, gdje ostaje do 2008. kao dušobrižnik hrvatskih radnika. Od 1. rujna 2008. još jedanput odlazi u Vukovar gdje je imenovan župnikom u Župi sv. Josipa radnika u Borovu Naselju. Godine 2017. premješten je na mjesto gvardijana u Cerniku, a od 2022. boravi u Franjevačkom samostanu u Samoboru.

Uz svećeničku službu bavi se i novinarstvom.

Od 1990. član je Društva katoličkih novinara Hrvatske (HDKN) u kojem je i član suda časti. Uz ostala priznanje koja je za svoj doprinos u Crkvi i društvu dobio , predsjednik Franjo Tuđman 1996. odlikovao ga je Radom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.