Edmund Wojtyła riskirao je svoj život kao liječnik tijekom epidemije šarlaha te preminuo nakon liječenja pacijenta koji je bio zaražen.
Sveti Ivan Pavao II. proživio je velike patnje tijekom svoga djetinjstva. Prvo je izgubio majku kada mu je bilo devet godina, a zatim je nekoliko godina kasnije izgubio jedinog brata Edmunda.
Edmund Wojtyła bio je liječnik i njegov je primjer nesebične ljubavi trajno je utjecao na njegovog mlađeg brata. Edmund je 1930. stekao diplomu na Medicinskom fakultetu na Jagielonskom sveučilištu u Krakovu. Godine 1931. počeo je raditi kao liječnik u državnoj bolnici u Bielskom i bio je predani liječnik, , prenosi Aleteia.
U to je vrijeme Poljsku zahvatila epidemija šarlaha, ali unatoč riziku po vlastito zdravlje, Edmund je nastavio raditi, dovodeći se u opasnost.
Foto: Muzeum Dom Rodzinny Ojca Świętego Jana Pawła II. / Facebook
Prema Alessandru Gisottiju s Vatican Newsa, Edmunda pamte kao milosrdnog Samarijanca:
Edmund je bio liječnik na službi u Poljskoj i dao je svoj život, liječeći mladu djevojku zaraženu šarlahom – bolešću za koju u to vrijeme nije postojalo cjepivo. Mladi je liječnik znao moguće posljedice, ali poput milosrdnog Samarijanca nije mislio na sebe, već se u potpunosti posvetio onima kojima je bila potrebna pomoć. Kako se budući papa prisjetio mnogo godina kasnije, Edmundova smrt za njega je bila šok, ne samo zbog dramatičnih okolnosti koje su ga okruživale, već i zato što je Karol postao zreliji nakon smrti svoje majke. Primjer ‘mučeništva na dužnosti’ njegovog brata zauvijek je ostao urezan u sjećanje Karola Wojtyle.
Žrtvovao je svoj život za dobrobit drugoga!
Edmund je preminuo kada je imao 26 godina. To je ostavilo snažan utjecaj na Ivana Pavla II. jer mu je smrt brata pokazala što znači žrtvovati svoj život za dobrobit drugoga.
Ne čudi, stoga, da je tijekom svoga pontifikata i svećeničke službe Ivan Pavao II. visoko na listu prioriteta stavio posjećivanje bolnica i starijih osoba. Na primjer, Ivan Pavao II. posjećivao je bolnicu Gemelli u Rimu tijekom svog pontifikata i kao posjetitelj i kao pacijent. Čak ju je u šali nazvao svojom trećom papinskom rezidencijom – Vatikanom III.
Ivan Pavao II. cijeloga je života oduševljavao zdravstvene djelatnike i uvijek ih je razveseljavao kamo god je išao.