Svećenik Arije djelovao je u Aleksandrijskoj školi, a kontroverza oko njega i njegova nauka započela je u “mirnom tonu”. Naime, činilo se da se radi o internom problemu Crkve u Aleksandriji, no ipak, ovaj se problem prilično proširio.

Arije je podrijetlom dolazio iz Libije, a u trenutku kada kriza izbija ima 60-ak godina. Što se tiče političke situacije, Carstvo je u krizi, Konstantin ima neprijatelja Licinija (cara Istoka), kojeg je 324. godine pobijedio. 

Kako je sve započelo?

Arije je bio popularni propovjednik, a jednom ga je prilikom netko optužio pred biskupom. Biskupova reakcija na optužbe je bila zanimljiva, pozvao je dvije strane da iznesu argumente. Arije ne popušta nakon presude, pa je ekskomuniciran iz Aleksandrijske Crkve. Predstavljao je radikalni origenizam, tj. nauk o Logosu koji sadrži ideju da je Sin niži od Oca.

Budući da je Arije bio popularan i utjecajan, imao je pristaše. Napušta Aleksandriju, a kriza se širi izvan Egipta. Odlazi u Cezareju Palestinsku, a u tom trenu tamo živi i djeluje Euzebije, povjesničar koji mu pruža logističku podršku.

Arije smatra da je Sin nerođen, a s druge strane tvrdi da je rođen odvijeka. Arije rađanje Sina od Oca definira kao vječno, kao trajni čin koji nema početka. Analogija rađanja nije po ljudskom, odnosno da je Otac stariji od Sina. Rađanje objašnjava umnom slikom: kao što se iz uma rađa volja, tako se Sin rađa od Oca. To dovodi do zaključka da ako je Sin vječan, znači i da je nerođen kao Otac.

Tako je došlo do sazivanja prvog ekumenskog koncila u Crkvi. Saziva ga car Konstantin, poslušavši ljude koji su ga savjetovali. Iako je Koncil trebao biti održan u Ankari, premješten je u Niceju.

Na Koncilu su svi bili složni da je Arije pretjerao i da ga treba osuditi. Isto tako, na Koncilu je predložena i uporaba termina homousius (istobitan). Budući da se radilo o filozofskom pojmu, bio je dvosmislen i neprecizan. Arije nije htio potpisati koncilski zaključak te je osuđen i protjeran sa 2 biskupa u Ilirik. Nakon što je Arijevo pitanje prividno riješeno, Koncil nastavlja sa radom te se bavi drugim problemima unutar Crkve. 

Zaključno, ono što je Arije naučavao svedeno je na to da je Sin kao stvorenje promjenljiv i svojom biti posve različit od Oca. Uza sve to može se nazvati Sinom Božjim iz razloga, što ga je Bog kao svoje prvo i najplemenitije stvorenje posinio svojom milošću. I kad ga se naziva Bogom, treba to razumjeti u prenesenom smislu. Arije je svoje zablude izložio u spisu Thalia (banket, gozba). Arijanstvo je u prvom redu trinitarna zabluda, a onda i kristološka.