Unakrsna vatra kriminalnih bandi za kontrolu nad područjem, a između njih i snaga državne sigurnosti, ‘kruh je svagdanji’ u La Vegi, mjestu koje ujedinjuje četvrti jugozapadno od Caracasa (Venezuela). Posljednjih mjeseci poduzimanje mjera predostrožnosti služi ne samo izbjegavanju pandemije koronavirusa, već i za obranu u pucnjavi, piše Aleteia uvodeći u priču o isusovcu o. Alfredu Infanteu koji svoje svećeništvo vrši usred ratova i sukoba.

Zalutali meci probili su krhke zidove i krovove te pruzročili više smrtnih slučajeva i ozljeda. Kao rezultat ove situacije, 8. siječnja 2021. razjarile su se Fuerzas de Acciones Especiales (FAES) i dogodio se masakr u kojem su ubijene 23 osobe u La Vegi, uključujući troje mladih u dobi od 16 i 17 godina nepovezanih s kriminalnim bandama.

Objašnjenje sigurnosnih snaga bio je navodni obračun s jednom od bandi koja želi kontrolirati zajednicu, ali obitelji žrtava, nevladina organizacija PROVEA i lokalna Crkva smatraju to kršenjem ljudskih prava.

Otac Alfredo Infante, La Vega / Foto: jesuitas.lat

Devetnica za mir i kraj nasilja

Župa La Vega osnovana je u rujnu 2010. godine i posvećena je svetom Albertu Hurtadu. Nastala je odvajanjem od župe Santo Cristo koja djeluje na nižem području. Kardinal Jorge Urosa Savino dodijelio je ovo ‘misijsko područje’ isusovcima koji su tu godinama djelovali.

Nemaju crkvu, a misna slavlja se održavaju na sportskim terenima, na ulici ili u školama. Ponekad se za vrijeme vjerskih okupljanja čuju pucnji koji, čak i ako su daleko, preplaše vjernike.

Od 2015. godine isusovac otac Alfredo Infante zadužen je za ovu župnu zajednicu koja se od 2021. godine, po proglašenju blaženim venezuelskog ‘liječnika siromašnih’, naziva ‘Sveti Alberto Hurtado i José Gregorio Hernández’. Ta dvojica humanista bila su u službi najpotrebitijih.

„Alberto Hurtado i José Gregorio posvetili su se Presvetom Srcu Isusovu, posvetili su svoje živote najsiromašnijima i najnapuštenijima svoga vremena i imali su važan socijalni utjecaj zahvaljujući vjeri”, rekao je o. Alfredo za Aleteiju.

Od lipnja se, nastavio je, održava devetnica Presvetom Srcu Isusovu s različitim nakanama zajednice.

„Molimo se zajedno za naše župe kako bi nasilje prestalo i kako bismo uskoro mogli vidjeti zoru naše zemlje”, napisao je svećenik na društvenim mrežama.

Devetnicu su započeli s nakanom za prestanak nasilja, sa željom da budu mirotvorci, zatim za zdravlje te za prijateljstvo s Isusom u kojemu će se prepoznati kao braća.

Otac Alfredo Infante, La Vega / Foto: jesuitas.lat

Sanjati usred sukoba

Otac Alfredo Infante rekao je da je jedna od prvih aktivnosti koje je proveo po dolasku u La Vegu bio pozivanje bližnjih da pogledaju film ‘Život je lijep’ (La Vita è bella, 1988.). Ideja je bila razumjeti radost i nadu koju je glavni junak probudio u svom sinu unatoč tome što je bio zatvoren u koncentracijski logor. „Na taj ćemo način naučiti sanjati i tražiti načine da svima zajamčimo mjesto za život”, rekao je.

Od tada se njegov rad usredotočio na „stvaranje župe kao mreže malih zajednica koje su sjeme Kraljevstva Isusova kako bi bile promicatelji mira, urbanog suživota i demokratske kulture”, pojasnio je. „To je način da se formiraju žive crkve prije hramova od betona.”

Iskustvo ih je dovelo do sklapanja saveza s drugim civilnim organizacijama i s katoličkim školama u župi koje čine obrazovnu mrežu ‘Sveti Alberto Hurtado’ unatoč konfliktnoj stvarnosti i tragedijama koje proživljavaju.

Druge inicijative namijenjene su prehrani djece, starijima i trudnicama. „Imamo pet menzi u partnerstvu s nevladinom organizacijom Alimenta la solidaridad, namijenjenih zajednici i u kojima sudjeluju majke iz svih dijelova župe, kao i školske menze u partnerstvu s Dividendo Voluntario para la Comunidad. Dopiremo do oko 2.200 djece ”.

Među ostalim novijim inicijativama, pokušava se riješiti problem ekstremnog siromaštva prosvjetnih djelatnika.

„Tražimo načine kako zajamčiti pristup zdravstvenoj zaštiti i prehrani te načine za prevladavanje poteškoća u pogledu prijevoza s kojima se suočavaju učitelji naše obrazovne mreže, obraćajući posebnu pozornost na pitanje mentalnog zdravlja odgajatelja koje je narušeno zbog nedaća i osiromašenja.”

Otac Alfredo Infante u Angoli / Foto: jesuitas.lat

25 godina svećeništva u zonama sukoba

Alfredo Infante 20. srpnja navršava 25 godina svećeništva. Tog dana 1996. godine zaredio ga je monsinjor Ovidio Pérez Morales u državi Zulia. Njegovu je službu od početka obilježila blizina ljudskim dramama.

Između 1996. i 1999. radio je kao misionar u Angoli u Kazombu, pokrajina Moxico, na granici sa Zambijom, u Isusovačkoj službi za izbjeglice. „Tamo sam koordinirao pastoralni i obrazovni projekt pomažući zajednicama i povratku izbjeglica.” Bio je zadužen za 14 škola u isto toliko zajednica, „ali rat je opet počeo i morali smo napustiti to područje prateći ljude”, rekao je.
O. Alfredo je bio i rektor isusovačkog teološkog instituta Pedro Arrupe od 1999. do 2004. U to vrijeme također je osnovao i vodio Isusovačku službu za izbjeglice u Venezueli. „Svjedočili smo početku kolumbijskih valova izbjeglica u Venezuelu zbog oružanog sukoba na kolumbijskoj granici. Otac Arturo Sosa, tadašnji provincijal Venezuele, zamolio me da pratim i vodim pogranične župe kako bih pružio humanitarni odgovor”, komentirao je.

Naučiti predati se u Božje ruke

Vraćajući se na temu pastoralnog života, otac Alfredo je potvrdio da je „La Vega rudnik humanosti”, u čemu ima veliku podršku bližnjih. „Nažalost, živimo s nasilnom skupinom koja se nameće većini.”

Otac Alfredo je uvjeren da će nada i dalje biti način da se krene naprijed. „Nije lako, nalazimo se u nepovoljnim uvjetima, u ratnom stanju i s mnogim poteškoćama, ali kladimo se u korist naroda”, dodao je i zaključio:

„Živjeti svećeništvo usred svega ovoga prije svega znači predati se u Božje ruke. Vjerujem da je u ovom kraju jedino moguće otvorenih očiju živjeti mistiku, odnosno raditi sve što se može, ali znajući da ništa ne ovisi o nama, već da smo u Božjim rukama.”