Encikliku o kontroli rađanja, vrijednosti ljudskog života i opasnostima koje nose umjetne metode kontracepcije Humanae vitae objavio je papa Pavao VI. 25. srpnja 1968. godine. U to su vrijeme encikliku odbacili mnogi čak i unutar Katoličke Crkve, prenosi CNA.

Enciklika, objavljena u zamahu seksualne revolucije, i dalje izaziva različite reakcije, zbog čega je potrebno pomnije promotriti pet ključnih točaka koje nam omogućuju bolje razumijevanje enciklike, kontekst u kojem je napisana, proročansku poruku, te njezinu valjanost i danas.

1. Nauk enciklike pripada običnom učiteljstvu

Razni svećenici, teolozi i laici često tvrde da enciklika pripada samo redovnom učiteljstvu pape i da bi se kao takva njezin sadržaj mogao promijeniti s drugim papom koji dolazi kasnije. Međutim, Humane Vitae ponovno su potvrdili pontifiki koji su naslijedili Pavla VI.

Ono što Crkva uči o kontracepciji ne spada u pitanje o kojem se teolozi slobodno mogu raspravljati.

Sveti Ivan Pavao II otišao je tako daleko da je potvrdio da “ono što Crkva uči o kontracepciji ne spada u pitanje o kojem se teolozi slobodno mogu raspravljati. Učiti suprotno je jednako zavaravanju moralne savjesti supružnika.” Nadalje, poljski papa je ustvrdio da katolički nauk o kontracepciji pripada moralnom nauku Crkve i da je to predloženo “s neprekinutim kontinuitetom” jer je to “istina koja se ne može osporiti”.

Dakle, nauk enciklike pripada običnom učiteljstvu, ali ako se provodi kontinuirano i definitivno, nepopravljiv je, čak i ako nije nepogrešiv.

2. Humanae Vitae je proročka enciklika

Razni ugledni katolici okarakterizirali su encikliku kao “proročansku i još uvijek relevantnu”.

Rasprava o negativnom utjecaju umjetne kontracepcije 1968. godine bila je tek u povojima; međutim, dokument nije značio samo konkretan odgovor na raspravu oko seksualne etike, „već je tada značio, a i danas znači, odbijanje Crkve, jasno i izričito, da se prikloni prijedlozima i zahtjevima seksualne revolucije. ”, kako pojašnjava Španjolska biskupska konferencija.

Godine 2018., pokojni nadbiskup Varšave, Henryk Hoser, primijetio je da se glas svetog Pavla VI. u Humanae Vitae pokazao proročanskim u pogledu kontracepcijskih sredstava, budući da je on “predvidio da će njihova primjena otvoriti lak put do bračne nevjere i opći pad rađanja.” Nadalje, nadbiskup je istaknuo da je enciklika uvijek aktualna jer bračna ljubav, “tjelesna ili duhovna, mora spajati te dvije dimenzije” te da uvijek mora biti ljubav “slobodna od sebičnosti”.

3. Enciklika je prije objavljivanja doživjela značajne izmjene

Prema istraživanju jednog talijanskog znanstvenika u Vatikanskom apostolskom arhivu, Humanae Vitae je trebala biti izvorno objavljena 23. svibnja 1968., ali je onda sveti Pavao VI. odlučio objaviti je 25. srpnja.

Papa je ovu mjeru poduzeo, unatoč činjenici da je dokument već bio tiskan na latinskom pod naslovom De Nascendae Prolis (O djeci koja će se rađati), jer je smatrao da je doktrinski vrlo gust i da nije pastoralno primjeren. Nakon nekih izmjena izvornog dokumenta, Pavao VI. “uzeo je cijeli pastoralni dio i dodao niz vrlo osjetljivih točaka koje i danas otkrivaju njegov pečat”.

Potpisao je svoj najteži potpis, jedan njegovih najslavnijih potpisa. Potpisao je vlastitu strast.

4. Sveti Pavao VI. konzultirao se s biskupima prije objavljivanja enciklike

Neki optužuju svetog Pavla VI. da je encikliku Humanae Vitae objavio bez savjetovanja s biskupima. Međutim, spomenuto istraživanje talijanskog znanstvenika otkriva suprotno. Tijekom Biskupske sinode 1967. Papa je zamolio sve prelate da s njim podijele svoje stajalište o tom pitanju.

Od gotovo 200 biskupa koji su sudjelovali na sinodi, samo ih se 26 odazvalo u razdoblju od 9. listopada 1967. do 31. svibnja 1968. Od ove skupine 19 se izjasnilo za kontracepciju, a samo sedam protiv.

Od ove sedmorice, najpoznatiji i najvažniji bili su časni nadbiskup Fulton Sheen i tadašnji nadbiskup Krakowa, Poljska, Karol Wojtyla, koji će postati sveti Ivan Pavao II., koji je uvijek želio biti zapamćen kao „papa obitelji”, kako je papa Franjo izjavio prilikom kanonizacije poljskog pape 2014. godine.

Tadašnji državni tajnik, kardinal Agostino Casaroli, rekao je da je “ujutro 25. srpnja 1968. Pavao VI. slavio misu Duha Svetoga, zamolio svjetlo s visine i potpisao: Potpisao je svoj najteži potpis, jedan njegovih najslavnijih potpisa. Potpisao je vlastitu strast.”

5. Humanae Vitae promiče racionalno razmišljanje o seksualnosti

Prema isusovcu Bertrandu de Margerieu, biti racionalan u pogledu seksualnosti ne izaziva neselektivnu i potpunu autonomiju intimnog života para niti korištenje umjetnih sredstava za kontrolu rađanja, već radije vježbu vrline čistoće.

“Stečena krepost čistoće prodire s razumnošću u vršenje spolnog života kada je potonji zakonit”, napisao je isusovački svećenik, citirajući svetog Tomu Akvinskog u Sumi teologije.

„Potičući povremenu uzdržljivost i regulaciju rađanja bez umjetne kontrole, Pavao VI. s pravom uzdiže poniznu i potpunu racionalizaciju spolne sfere podvrgnutu spoznaji ljudskog razuma i kontroli slobode potpomognute milošću“, istaknuo je isusovac.

“On se ne poziva na instinkte”, objasnio je isusovac, “koji su zajednički ljudima i drugim životinjama i koji su lišeni razuma, već se poziva na čovjekovu slobodu, po kojoj čovjek nalikuje čistim duhovima kakvi su anđeli.”