Rođena je 22. srpnja 1799. u Lyonu i bila je kći bogatog proizvođača svile. Njezin stariji brat Fileas bio je sjemeništarac, poslije svećenik i utjecao je na nju otvarajući joj vidike životne misionarske duhovnosti.

Kad je imala 15 godina, pala je i teško povrijedila te ozbiljno razboljela. Njezina majka zavjetovala se Bogu da ona daje svoj život samo da njezina Paulina ozdravi. Zavjet se ispunio i Paulina je ozdravila, a majka je umrla. 1816. kad je Paulina imala 17 godina, nakon propovijedi jednoga svećenika, obratila se. Odrekla se svjetovne taštine, zavjetovala tjelesno i duševno djevičanstvo, iako nije osjećala redovničkoga zvanja.

Kada se Paulina obratila i odlučila uzeti život u svoje ruke, zapravo prepustiti ga u Božje ruke, ona odabire ljubav usmjerenu na misijsko djelovanje. Paulina piše: „Ogromna želja za ljubavlju i sveobuhvatna žeđ da posjedujem svog Boga natjerala me da poželim djelovati u njegovu slavu. Željela sam pridonijeti slavi Crkve. Nikad nisam osjećala poziv za redovničkim životom. Željela sam gledati proslave odijevanja redovnica, ali neodoljiva sila izvela me s radošću iz tog svetog mjesta i kao da je meni zavapila: na ovaj se način ne bi trebala posvetiti Isusu Kristu“ (Georges Naïdenoff, Pauline Jaricot, op. cit., str. 39) Paulina je cijenila samo unutarnji vapaj ljubavi – molitvu tijekom koje vjernik ujedinjuje svoje srce s predragocjenim veličinama svetih srca – srca Isusova i Marijina. Na taj način postupno učimo djelovati tako da smo ujedinjeni s Isusom i Marijom. Pozvani smo, po primjeru Pauline Jaricot, moliti Isusa i Mariju da pogledaju čovječanstvo s ljubavlju koja „budi najtvrdokornija srca i oživljava najtužnije mrtve duše“ (vidi Chantal Paisant, op. cit., str. 29). Pozvani smo ljubiti i širiti Božju ljubav u svim krajevima svijeta. Onda to postaje „susret snaga koji povezuje naša srca, da savršenije ljubimo sve koje je Bog stvorio na svoju sliku i otkupio svojom dragocjenom krvlju“ (Pravila Žive krunice, 1829; vidi Chantal Paisant, op. cit., str. 27).

Tri lekcije iz života blažene Pauline Jaricot

Postoje tri aspekta Paulinina života i svjedočenja misionarskog poziva koji može biti uzor našim životima.

Predanost misiji svaki dan. Za Pauline misija nije bila rezervirana za određene trenutke, već za svaki dan. “Krugovi” radnika u tvornici svile njezine obitelji obećali su dnevnu molitvu i redovitu žrtvu. Molimo se svaki dan za one koji služe u misijskim crkvama diljem svijeta, te za siromašne i ranjive koji čuju njihovu poruku o „nadi koja spašava”!

Vizija cijelog svijeta. Pauline je snažno osjećala da pomoć ponuđena misijama njezina vremena treba biti univerzalna – da nitko ne bude zaboravljen. Kada je Društvo za širenje vjere službeno ustanovljeno 3. svibnja 1822., ista vizija je prevladala – molitva i žrtva za misije svijeta.

Živjeti u ljubavi. Kao mlada žena, Pauline je izrazila želju da “voli bez mjere, bez završetka.” Naša bi se ljubav trebala izliti u zajednicu, šireći se izvan nas samih, do onih dalekih mjesta, gdje nitko ne gleda.

1822. godine osnovala je Djelo za širenje vjere i željela je da se za misije u svijetu ne brinu samo biskupi, svećenici i redovnici nego  svaki kršćanin. Svaki član je svakodnevno molio kratku molitvu za misije i svaki tjedan donirao po jedan novčić (tada je kava koštala kao dva takva novčića). Na taj način svi su se mogli uključiti i pomoći, bez obzira na socijalni status jer iznos koji su izdvajali nije bio preveliko opterećenje. I svatko je trebao pronaći nove članove te su molitvom I prilogom podržavana misijska društva I misionari. Nekoliko godina kasnije, 1826. godine, Pauline je osnovala molitveni pokret pod nazivom “Živa krunica”. 1835. godine Pauline se smrtno razboljela i odlučila se na mukotrpno hodočašće u Mugano kod Napulja nag rob svete Filomene. Na svetičin blagdan Paulina je čudesno ozdravila za vrijeme svete mise.

S imetkom koji je naslijedila od svojih roditelja, željela je pomoći izrabljivanim radnicima i radnicama tvornice i osnovati tvornicu socijalnog modela. Pritom je nasjela na varalice koji su glumili pobožnost i koji su joj oduzeli sav njezin imetak. Tako je Paulina odjednom ostala bez svega. Doživjevši razočaranje i nerazumijevanje u tom društvenom pothvatu, napuštena od ljudi, još se više utjecala Bogu i kod njega nalazila okrepu i utočište. Nekoć bogata, umrla je siromašna, nalazeći se na popisu gradskih siromaha.

Sveti Otac Franjo odobrio je 26. svibnja 2020. godine dekret o čudu po zagovoru službenice Božje Pauline Jaricot, osnivačice Djela za širenje vjere i žive krunice.

“Ta vjernica laikinja, koja je živjela u prvoj polovici devetnaestog stoljeća, bila je hrabra žena, pozorna na promjene vremena s univerzalnom vizijom poslanja Crkve. Neka njezin primjer u svima probudi želju za sudjelovanjem, molitvom i milosrđem, u širenju Evanđelja u svijetu. Pljesak novoj blaženici!” poručio je papa Franjo nakon molitve Kraljice neba u Rimu, u nedjelju, 22. svibnja 2022. godine.

Iz ovoga vidimo da ni jedno veliko djelo nije nastalo bez silne ljubavi i rada i potpunog darivanja Bogu.

Molitva za dobivanje milosti po zagovoru blažene Pauline Marie Jaricot

Bože naš Oče,

ti si nadahnuo blaženu Paulinu Marie Jaricot

na utemeljenje Djela za širenje vjere i „Žive krunice“,

kao i na zalaganje za bolesne i siromašne.

Udijeli nam, po njezinu zagovoru…

[izgovara se tražena milost].

Neka se, po njezinu primjeru,

što veći broj kršćana posveti naviještanju Evanđelja,

kako bi muškarci i žene našeg vremena

i svi narodi mogli otkriti tvoju beskrajnu ljubav

očitovanu u Isusu Kristu, Gospodinu našemu,

koji živi i kraljuje s Tobom

u jedinstvu Duha Svetoga u sve vjekove.

Amen

Zadobivene milosti poslati na: missio.croatia@misije.hr

PAPINSKA MISIJSKA DJELA U REPUBLICI HRVATSKOJ – NACIONALNA UPRAVA, www.misije.hr

Posjetite www.misije.hr  i pratite aktivnosti Nacionalnog misijskog ureda na društvenim mrežama: www.facebook.com/missioHR  ili www.instagram.com/misije.hr

Za dodatne informacije kontaktirajte Nacionalni misijski ured u Zagrebu: 01/5635-055;

e-mail: missio.croatia@misije.hr