Koliko je papa Pio XII. i danas važan crkvenu misao najbolje će posvjedočiti činjenica da je on najcitiraniji rimski biskup u dokumentima Drugoga vatikanskoga koncila.

U više od tisuću dokumenata nastalih za pontifikata koji je svjedočio kako strahotama Drugoga svjetskoga rata tako i začetcima globalističkoga poretka papa Pacelli proročki je upozorio i na suvremena izobličenja morala i istine, znanosti i obrazovanja, tehnologije i medija.

PROČITAJ Opasnosti transhumanizma za pojedinca i obitelj

Iz Papina nauka donosimo 12 načela u borbi protiv transhumanizma:

U napretku ne previdjeti Božji dar

Zadivljujući napredak koji su znanost i tehnologija ostvarili u kratkom roku i nastavljaju ga ostvarivati bez znakova umora (…) ustvari nije ništa drugo doli otkriće i svladavanje postojećih sila i zakona koje je Stvoritelj rasuo svemirem te djeluju od početka stvaranja. Stoga je sve dar Božji na dobrobit čovjeka te sve, nebo i zemlja, kazuje slavu Vrhovnoga Darivatelja. (Radijska poruka sudionicima Međunarodnog kongresa o komunikaciji, 1955.)

U napretku ne previdjeti ljudsku krhkost

S protokom vremena tehnologija je predstavila i pripravila oružja toliko ubojita i nečovječna da ne uništavaju tek vojske i flote, gradove, sela i naselja, blaga vjere, umjetnosti i kulture, nego i nevinu djecu s njihovim majkama, bolesnike i bespomoćne starce. Što je god lijepo, dobro i sveto proizveo ljudski genij, gotovo sve može razoriti. (Enciklika o javnoj molitvi za mir „Summi maeroris“, 1950.)

Ne nasjedati obećanjima o raju na zemlji

Nisu li obećanja o tehnološki i ekonomski savršenu svijetu prevladavala nekoć kao i sada? Nisu li dovela do okrutnoga otrježjenja? Društveni prevrati uzrokovani primjenom znanosti u duhu često odveć materijalističkom razorili su postojeći poredak ne zamijenivši ga boljim ili čvršćim. (Govor diplomatskim predstavnicima pri Svetoj Stolici, 1956.)

Ne prešućivati istinski uzrok nevolja

Sva moralna načela i norme prema kojima se u prošlosti prosuđivao način privatnoga i javnoga života kao da su zastarjeli; i ondje gdje se građansko društvo izrijekom i dogovorom potpuno svelo na sekularizam (…) svakodnevno se sve jasnije i jadnije očituju znamenja i tragovi izopačujuće laži drevnih pogana. (Enciklika o jedinstvu ljudskoga društva „Summi pontificatus“, 1939.)

Ne prihvaćati komunikaciju bez odgovornosti

Ne mogu se odobriti ni lažna načela onih koji ističu i zahtijevaju slobodu da prikažu i prošire što god žele, iako je potpuno očito kolika je i kakva šteta za dušu i tijelo proizišla iz tih načela proteklih godina. Tu nije riječ o pravoj slobodi (…) nego o neobuzdanoj samovolji da se drugima bez ikakva opreza prenese bilo što, makar bilo oprječno čudoređu i moglo prouzrokovati tešku pogibelj za duše. (Enciklika o filmu, radiju i televiziji „Miranda prorsus“, 1957.)

Ne zaboraviti vrjednote kršćanskoga realizma

Zabluda tzv. realistične misli, na kojoj se temelji današnje protuslovlje, sastoji se u nakani stvaranje posve novoga društva bez obaziranja na povijesnu stvarnost čovjeka, na njegov slobodni čin koji ju određuje, kao i na vjeru koja tu slobodu njeguje i uređuje. Nemoguće je predvidjeti sve posljedice te zablude, ali najneposrednija će biti uništenje sigurnosti… (Božićna radijska poruka vjernicima i narodima svega svijeta, 1956.)

Očuvati ljudski život od uništenja

Liječnik dostojan svojega znanja, uzdižući se do pune visine nesebične i neustrašive posvećenosti svojemu plemenitomu poslanju liječenja i spašavanja života, koliko se god krhkim ili ljudski beskorisnim činio, znajući da (…) ljudskim životom ne može raspolagati ni jedna zemaljska sila. (Govor pripadnicima vojnih sanitetskih timova, 1954.)

Očuvati ljudsko tijelo od manipulacije

Pacijent nije apsolutni gospodar sama sebe, svojega tijela ili duše. (…) Čak ni razlog iz kojega djeluje nije po sebi dovoljan ni određujući. (…) Kao korisnik, a ne vlasnik, nema neograničeno pravo uništavati ili sakatiti svoje tijelo i njegove funkcije. (Govor sudionicima prvoga Međunarodnoga kongresa histopatologije neurološkoga sustava, 1952.)

Očuvati ljudski duh od robovanja

Već i sam naziv (kulturne razmjene) čisti zrak od tlačiteljske prevlasti onoga što je tek materijalno i zalaže se za (…) postignuća ljudskoga duha. Ona razlikuje supstancu od sjene; zanimaju je ideje, a ne sprave. (Govor pred Američkom komisijom za kulturnu razmjenu s Italijom, 1956.)

Očuvati ljudske odnose od relativizma

Kada se demokratska država prepusti hirovima masa, sloboda od moralne dužnosti pojedinca postaje samovoljnim pravom na razuzdavanje čovjekovih nagona i žudnja na štetu drugih. Jednakost se izrođuje u mehaničko ujednačavanje, do bezbojne raznolikosti… (Božićna radijska poruka ljudima svega svijeta, 1944.)

Očuvati ljudski rast od izopačenja

Ako kod mladih ljudi zaraza klicom bolesti može spriječiti da tjelesni život dosegne punu zrelost snaga, mnogo više kakva izopačena sastavnica odgoja razoriti vlakna vjerskoga života te odgoditi pravilno oblikovanje čudoređa. Osim toga, tko ne zna da djeca vrlo često mogu izbjeći vrebajućoj sili bolesti izvan doma, ali ne i ako se ona krije u domu? (Enciklika o filmu, radiju i televiziji „Miranda prorsus“, 1957.)

Očuvati ljudski rad od bezličnosti

Moderna poslovna tvrtka ne razgrađuje se u igru tehničkih, anonimno koordiniranih funkcija. Ona ugovorima sjedinjuje suradnike čije su odgovornosti različite i hijerarhijske, ali im rad treba pružiti sredstva za bolje ispunjavanje vlastitih moralnih, osobnih, obiteljskih i društvenih dužnosti. (Govor sudionicima Međunarodne konferencije o ljudskim odnosima u industriji, 1956.)