Vladimir Gotovac hrvatski je pjesnik, filozof, novinar i političar. Rođen je u Imotskom, 18. rujna 1930. Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreču, a gimnaziju u Imotskom i Zagrebu gdje je i maturirao na Klasičnoj gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njemu u čast osnovan je Institut Vlado Gotovac koji čuva njegov neizbrisiv trag u povijesti Hrvatske.

Prvi svoj rad objavio je 1952. Od 1955. do uhićenja 1972. (kada je bio glavni urednik Hrvatskog tjednika), Gotovac je zaposlen kao novinar i urednik Redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb. Osuđen je na četiri godine zatvora i tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa. Zbog intervjua Švedskoj televiziji 1977., ponovno je osuđen na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava. Transkript intervjua donosi stranica vladogotovac.org.

Isječak iz intervjua koji je dao za Švedsku televiziju:

Gotovac se konačno zapošljava na Hrvatskoj radioteleviziji kao savjetnik direktora 1990. Kratko nakon toga, izabran je za predsjednika Matice hrvatske (osnovana 1842.). Na toj dužnosti ostaje do veljače 1996., kada je izabran za predsjednika Hrvatske socijalno liberalne stranke koje je jedan od osnivača. Nakon raskola na 7. Saboru HSLS-a okuplja istinske hrvatske liberale i osniva novu političku stranku centra – Liberalnu stranku. Na Osnivačkom saboru stranke izabran za predsjednika Liberalne stranke.

Neka od njegovih najvažnijih djela:

Zbirke pjesama: Opasni prostor (1961.), I biti opravdan (1963.), Osjećanje mjesta (1964.), Čujem oblake (1965.), Zastire se zemlja (1967.), Približavanje (1968.), Prepjevi po sjećanju (1968.), Čarobna spilja (1969.), Sporne sandale (1970.), Sadržaj vjetra (1971.), Zabranjena vječnost (1987.), Crna kazaljka (1991.), Čekati sjevernije (1995.), Crna jedra (1995.)

Proza: Princip djela (1966.), U svakodnevnom (1970.), Tri slučaja (1981.), Moj slučaj (1989.), Isto (1990.), Zvjezdana kuga (1995.)

Vlado Gotovac / Foto: Tomislav Čuveljak /

U spomen na Vladu Gotovca piše Anita Malenica, članica Vijeća za elektroničke medije i utemeljiteljica Instituta “Vlado Gotovac”

Sutra je 90. rođendan Vlade Gotovca, a 7. prosinca bit će punih 20. godina od njegove smrti. U njegovoj kuhinji, u prilazu Đure Deželića, pokrenuli smo Institut Vlado Gotovac odmah u siječnju 2001. godine., Simona, Banac, Nadežda, Erika i Vlado Krpan, Jasmina i Čedo Prica, Jasna Omejec i ja. Institut je osnovan i djeluje na adresi Oktogon 5, a zahvaljujući mnogim Vladinim prijateljima i poštovateljima, cijelo ovo vrijeme bavio se očuvanjem uspomene na njega.

Tiskane su mnoge knjige i časopis “Autsajderski fragmenti”. Organizirali smo i okrugli stol o 30. obljetnici Hrvatskog proljeća njemu u čast. Tiskana je knjiga “Politički procesi Vlado Gotovac”. Snimljen je i film o Vladi “Moj slučaj” redatelja Bogdana Žižića, a scenarist je bio kolega Marko Grčić. Njegova poezija prevedena je na talijanski, a glumac Boris Svrtan napravio je izvrsnu monodramu “Moj slučaj” inspiriranu životom i djelom pjesnika, govornika i političara. U Sisku je jedna knjižnica nazvana njegovim imenom, u Puli jedan trg, a postoje i biste i ulice. No, je li Vlado zaslužio više nego da ga se spominje u obljetnicama?

Sigurno da je zaslužio. U subotu svi koji možete dođite u Maticu i na Markov trg te sudjelujte u “homageu” ovom velikanu i intelektualcu. “Svaki dan neki velikan iz hrvatska povijesti u njihovim tekstovima izgubi svoje povijesno mjesto. S njim uvijek i Hrvatska nešto izgubi u sadašnjosti. Postoje manja, jednoličnija i provincijalnija. To su tekstovi koji izoliraju, smračuju, pustoše – da bi mogla postojati sadašnjost koja je po njihovoj mjeri, jedina sadašnjost koju oni razumiju i koju oni mogu podnijeti. Jer jedina Hrvatska koja je nas zanimala bila je svjetska Hrvatska”, pisao je Vlado Gotovac o onima koju su željeli da Hrvatska ostane provincija.

Isječak iz filma”Moj slučaj”

Akademik Davorin Rudolf o Vladi Gotovcu

Ulomak iz akademikovog osvrta koji je napisao za Slobodnu Dalmaciju povodom 18. obljetnice smrti Vlade Gotovca.

U Hrvatskoj su se približavali parlamentarni izbori 2000. Sve su prognoze kazivale da će se na vlast uspeti oporba. Gotovac je tu promjenu priželjkivao. Kritizirao je vodeću stranku HDZ zbog rigidne kadrovske politike, klijentelizma, bogaćenja snalažljivih pojedinaca i korupcije.Tuđman je bio fatalno bolestan, a arogancija velikih Hrvata u odnosima s malim Hrvatima nije jenjavala. Uvjeravao me je kako će nova vlast hrvatske ljevice takvo stanje promijeniti. Govorio je: “Dat ćemo priliku nadarenima, nećemo progoniti one koji drugačije misle, kažnjavat ćemo otimačine, nepotizam, čitav taj naš balkanski prostakluk.”

Gledao sam ga široko otvorenih očiju i čudio se. “Vi ćete”, rekao sam, “još rigidnije gnjaviti neistomišljenike, pogotovo što ćete htjeti namiriti račune s hadezeovcima stvorene proteklih godina.” Pogledao me s nevjericom i sažaljivo. Vjerovao je, poput većine pjesnika, u novu politiku, pa mi je čak zajamčio da ću nakon pobjede ljevice i liberala na izborima i dalje ostati veleposlanik u Rimu.

Na izborima 2000. pobijedila je lijeva koalicija na čelu sa Socijaldemokratskom partijom. Jedan od prvih poteza novoga premijera Ivice Račana i njegova ministra vanjskih poslova bio je: u jednome danu smijenjeno je 35 hrvatskih veleposlanika i konzula (među prvima sam dobio otkaz koji je potpisao predsjednik Mesić). U vrijeme u kojemu je hrvatska diplomacija morala energično i učinkovito djelovati u Bruxellesu radi ulaska u Europsku uniju i u Haaškome tribunalu koji je pripremao optužnice okrivljenim Hrvatima!

Premda dolazi izdaleka, kazana prije gotovo dva desetljeća, i danas se razgovijetno čuje Gotovčeva mrka poruka: “Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje!”

Vlado Gotovac / Foto: Tomislav Čuveljak /

Osnivanje instituta

Kako je teklo osnivanje Instituta Vlado Gotovac donosi Matica hrvatska

U palači Matice hrvatske u Zagrebu 7. lipnja održana je, u prisutnosti brojnih uglednika, među kojima je bio i predsjednik Republike Stjepan Mesić, osnivačka skupština Instituta “Vlado Gotovac”.

Uvodni govor održala je predsjednica inicijativnog odbora, supruga pokojnoga Vlade Gotovca prof. dr. sc. Simona Šandrić-Gotovac. Odmah na početku istaknula je kako su se okupili upravo u Matici hrvatskoj kao uglednoj nacionalnoj kulturnoj instituciji kako bi zajedno, uz aktivno sudjelovanje ili u znak potpore, osnovali Institut. Njegova bi glavna zadaća trebala biti proučavanje i istraživanje književnog, esejističkog, pjesničkog, filozofskog, kritičarskog, novinarskog, politološkog i oratorskog djela Vlade Gotovca, a trebao bi djelovati i na stvaranju uvjeta za podizanje građanske i političke kulture cjelokupnoga društvenog života u Hrvatskoj. Institut će poticati i znanstveno i stručno usavršavanje mladih stručnjaka i studenata u duhu djela Vlade Gotovca.

Važna djelatnost Instituta bit će usmjerena i na uspostavljanje i razvijanje suradnje sa sličnim institutima, udrugama, zakladama i drugim organizacijama u zemlji i inozemstvu, kao i sa svim kulturnim, umjetničkim, znanstvenim, sveučilišnim i nastavnim institucijama te ostalim vladinim i nevladinim organizacijama koje podupiru rad Instituta. Inicijativa za osnivanje iskaz je želje prijatelja pokojnog Vlade Gotovca da nastave njegovo djelo. Institut kao takav neovisan je u djelovanju, te je nevladina i nestranačka institucija. Vlado Gotovac uvažavao je različitosti i raznolikosti među ljudima i to je obilježilo cijeli njegov život. Ono što nam je ostavio i u čemu možemo svi sudjelovati i što može biti temelj zajedničkog napredovanja njegovo je djelo. Stoga je ideja o osnivanju Instituta plemenita i hrabra ideja u spomen velikom čovjeku, za boljitak hrvatskog društva.

U ime Matice hrvatske skupu se obratio predsjednik akademik Josip Bratulić. Naglasio je kako je Vlado Gotovac bio predsjednik Matice u godinama kada se ona, nakon zabrane rada i progona njezinih istaknutih članova, obnavljala za onu kulturnu i nacionalnu zadaću u svome narodu za koju je u 19. stoljeću bila i osnovana. Kao i u svakom poslu, i u Matici hrvatskoj Gotovac je iskazao hrabrost, ustrajnost, temeljitost, ne štedeći svoje vrijeme i snagu da obnovi rad ustanove.

Bio je prorok u gluhim godinama, prepoznat kao krivac za mišljenje i osuđivan kao opasan neprijatelj države. Ponosan na svoju demokratsku misao, uvjeren u punu ispravnost svojih političkih i moralnih nazora, ali i u ispravno djelovanje za koje se sav založio, nije se htio žaliti protiv nepravedne osude. Promišljao je Hrvatsku kao državu pravde i slobode. Njegovo djelo poticaj su ne samo za promišljanje o njemu nego više o nama, o našem sadašnjem i budućem vremenu. I na kraju je akademik Bratulić istaknuo kako je Gotovac sav svoj život posvetio budućnosti, jer u prošlost nije vjerovao, a suvremenost mu je bila oduzeta. Stoga bi nam njegova djela trebala biti polazište da se nepravda, nesloboda, zlo za pojedinca i državu nikad više ne ponove.

Potom se skupu obratio i prof. dr. Ivo Banac, profesor na sveučilištu Yaleu, koji je naglasio Gotovčevu jedinstvenost ne samo po tome što je radio i govorio nego i po tome što je značio most između hrvatske prošlosti i budućnosti. Iako je osuđen kao nacionalist i urotnik, svakom svojom riječju i postupkom dokazivao je privrženost nacionalnoj ravnopravnosti i pozitivnim ustavnim načelima. Vlado Gotovac radio je i pisao za Hrvatsku, on je Hrvatsku redefinirao, a što vrijeme bude prolazilo, ta će činjenica biti sve jasnija.

Nakon toga uslijedio je radni dio skupštine na kojem je jednoglasno prihvaćen statut Instituta Vlado Gotovac. Za predsjednicu Instituta izabrana je prof. dr. sc. Simona Šandrić — Gotovac, dok je izvršna direktorica mr. sc. Andrea Feldman. Na samom kraju članovima izvršnog odbora imenovani su prof. dr. Ivo Banac, Erika Krpan, Jasmina Prica, Bepo Gotovac, prof. dr. Anđelko Runjić, Anita Malenica i Sibila Petlevski.

“Jedini smisao mog rada je u nastojanju da se osigura prava, ljudska, pravedna i slobodna zajednica – za sve i svugdje; zajednica koja raznolikost ne samo podnosi, nego joj se i raduje upravo onako, kako se graditelji katedrale u Chartresu raduju, kad iz raznobojnih stakala slažu svoje vjerničke rozete. Tako radostan i tako raznolik svijet – to je moj san! Ako zbog njega moram biti suđen, ja na to pristajem jer bez tog sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla”, rekao je tijekom suđenja 1981. godine Vlado Gotovac.