U svojoj knjizi, The Nature of Prejudice, Gordon Allport prenosi zanimljivu anegdotu koja se dogodila u Bostonu kada su dostojanstvenik Katoličke crkve i njegov vozač ponudili prijevoz mladom crncu koji se vukao po cesti. Kad su ušli u auto, svećenik je dječaka upitao je li katolik. Razrogačenih očiju od straha, dječak je uzvratio: “Ne, gospodine, dovoljno je loše biti ‘obojen’, a da nisi jedna od onih stvari”. Neznanje može dovesti do nesretnih karikatura, donosi Catholic Exchange.

U priči o obraćenju Scotta i Kimberly Hahn, Home Sweet Home: Our Journey to Catholicism , Scott priznaje da je njegov dobar prijatelj Jerry Matatics “volio Bibliju koliko i ja, a još više mrzio Katoličku crkvu”. Par nije ustrajao u međusobnoj mržnji. Kad su shvatili što je zapravo Crkva, obojica su postali katolici, povrh svega revni apostoli.

Priča se o studentu s Oxforda koji je rekao: “Prezirem sve Amerikance, ali nikada nisam sreo nijednog koji mi se nije sviđao”. U ovom slučaju, neprijateljstvo prema svim Amerikancima postoji unatoč činjenici da je takvo raspoloženje u suprotnosti sa studentovim živim iskustvom.

Antikatolički pokreti kroz povijest

Povijest Katoličke Crkve prepuna je antikatolicizma. U kolonijalno doba, prema engleskom zakonu, katolici nisu smjeli postojati nigdje pod Engleskom krunom. Unatoč tome, do 1776. kolonijalni Amerikanci uživali su stupanj vjerske slobode kakav nisu poznavali u Engleskoj. Istodobno, katolici su bili isključeni iz izbora i obnašanja javnih dužnosti.

Sredinom 1850-ih pokret “Know Nothing” doživio je procvat. Njegovi su članovi morali ne reći ništa kad god ih ljudi sa strane upitaju o njegovim specifičnostima. Otuda i njegov neobičan naziv. Bojali su se da će papa podvrgnuti svoje stado na način suprotan rastućem američkom duhu. Jedan bostonski svećenik opisao je katolicizam kao “saveznika tiranije, protivnika materijalnog prosperiteta, neprijatelja štedljivosti, neprijatelja željeznice, kluba i škole”. Drugi je to opisao ekstremnijim riječima: “Pakao se mora radovati, a demoni likovati u tako prokletoj ustanovi. Sve dok bude cvjetao, Sotoni neće trebati izaslanici.”

Dana 6. kolovoza 1855. u Louisvilleu, Kentucky, izbili su nemiri između pripadnika pokreta “Know Nothing” i katolika u kojima je ubijeno dvadeset i dvoje ljudi. Ova epizoda “Krvavog ponedjeljka” nije bila jedina pobuna u kojoj su bile uključene ove dvije skupine. U Baltimoreu je izbilo nasilje na izborima za gradonačelnika 1856., 1857. i 1858. Godine 1854. Također su spalili katoličku crkvu u Bathu, Maine.

U privatnom pismu, od 24. kolovoza 1855., Abraham Lincoln osudio je pokret “Know Nothing” gorljivom retorikom: “Kada ništa ne znaju preuzmu kontrolu, glasit će ‘svi su ljudi stvoreni jednaki, osim crnaca, stranaca i katolika.’ Što se toga tiče, radije bih emigrirao u neku zemlju u kojoj se ne pretvaraju da vole slobodu – u Rusiju, na primjer, gdje se despotizam može shvatiti čist i bez bazne legure licemjerja.”

Najnasilnija i najozloglašenija antikatolička frakcija u Americi bio je Ku Klux Klan koji se žestoko suprotstavljao svim imigrantima. Klan je vjerovao da su sve strane ideje neameričke. Kao posljedica toga, da navedem samo jedan primjer, gađali su sestre Presvetog Imena Isusa i Marije koje su došle iz Quebeca podučavati u Oregon. Početkom 1920-ih Oregon je bio dom otprilike 14 000 članova Klana, uključujući i gradonačelnika Portlanda. Smatrali su se “pravim” Amerikancima i osjećali su dužnost osloboditi državu katoličkog učenja. Vatreni križevi i marševi u odijelima Ku Klux Klana bili su uobičajeni prizori u Oregonu u to vrijeme.

Klan je odigrao ključnu ulogu u izboru demokrata Waltera M. Piercea za guvernera države. Klan je također odigrao značajnu ulogu u donošenju Oregonskog zakona o obveznom obrazovanju 1922. godine. Zakon bi prisilio svu djecu između osam i šesnaest godina da pohađaju javne škole. Cilj joj je bio ukinuti sve katoličke škole. 1. lipnja 1925. Vrhovni sud Sjedinjenih Država jednoglasno je poništio Zakon. Navedeno je da je Zakon o obrazovanju Oregona “nerazumno uplitanje u slobodu roditelja i skrbnika da upravljaju odgojem djece i u tom smislu krši četrnaesti amandman”.

U sadašnjoj eri svjedočimo vandalizmu stotina katoličkih crkava isključivo na temelju katoličkog učenja da je abortus moralno neobranjiv.

Zašto mržnja?

Koji su onda razlozi ove široke i uporne mržnje prema Katoličkoj Crkvi? Mnogo ih je. Prvo, tu je nepoznavanje onoga što Crkva jest i žestoko protivljenje nečemu što Crkva nije. Tu je i pogrešna prosudba da Crkva ljudima nameće strane ideje, čime se miješa u njihovu slobodu da žive vlastiti život. To je zato što su ljudi zadovoljni svojim iluzijama i ne žele ih se odreći. Osim toga, ono što Crkva naučava zahtjevno je za ljude koji preferiraju neopterećeniji život. Na kraju, budući da je katolicizam znak proturječnosti, uvijek će biti u sukobu sa svijetom. S tim u vezi, GK Chesterton daje valjanu i pronicljivu točku kada kaže da “Kršćanski ideal nije bio  isproban i utvrđeno  da nedostaje. Utvrđeno je da je  teško ; i  ostavljen nesuđen.”