Kroz simboličnost ozdravljenja čovjeka slijepa od rođenja (usp. Iv 9, 1 – 41) evanđelist Ivan govori nam o otajstvu spasenja: još dok smo bili u tami, dok je čovječanstvo hodalo u tmini (usp. Iz 9, 1), Bog je poslao svoga Sina kao svjetlo svijeta, da otvori oči slijepima i u naš život unese svjetlo.

Proroci su navijestili da će Mesija otvoriti oči slijepima (usp. Iz 29, 18; 35, 5; Ps 146, 8). Sâm Isus potvrđuje vlastito poslanje pokazujući da „slijepi progledaju“ (Mt 11, 4) i predstavlja se ovim riječima:

„Ja sam svjetlost svijeta“ (Iv 8, 12)

Doista, možemo reći da smo svi „slijepi od rođenja“, jer sami od sebe ne možemo vidjeti dubinu otajstva života. Stoga se Bog utjelovio u Isusu, kako bi blato naše ljudskosti, pomiješano s dahom njegove milosti, moglo primiti novo svjetlo, koje nam omogućuje napokon istinski vidjeti sebe, druge i Boga.

Trebamo li „slijepo“ vjerovati?

Začuđuje činjenica da se tijekom stoljeća proširilo mišljenje, koje je i danas prisutno, da je vjera svojevrsni „skok u tamu“, odricanje od razmišljanja, te bi po tom shvaćanju vjerovati značilo „slijepo“ vjerovati. U Evanđelju nam se, međutim, govori da se u dodiru s Kristom otvaraju naše oči, pa vjerski autoriteti uporno pitaju izliječenog slijepca: „Kako su ti se otvorile oči?“ (Iv 9, 10); i ponovno: „Kako ti otvori oči?“ (r. 26).

I mi smo, ozdravljeni Kristovom ljubavlju, pozvani živjeti kršćanstvo „otvorenih očiju“.

Vjera nije neki slijepi čin, neko odricanje od razuma, neka doktrina i religijska sigurnost koja odvraća naš pogled od svijeta. Naprotiv, vjera nam pomaže gledati „stvari s Isusove točke gledišta, onako kako ih on vidi, njegovim očima: ona je neko dioništvo u njegovu načinu gledanja“ (Lumen fidei, 18) i stoga nas traži da „otvorimo oči“, kao što je On učinio, posebno za patnju drugih i za rane svijeta.

Posebno danas, kad smo suočeni s mnogim pitanjima ljudskog srca i dramatičnim situacijama nepravde, nasilja i patnje koje obilježavaju naše vrijeme, potrebna nam je budna, pažljiva i proročka vjera koja otvara naše oči za tmine ovog svijeta i donosi u njega svjetlo Evanđelja kroz predano zalaganje oko mira, pravde i solidarnosti.

Zamolimo Djevicu Mariju da nas prati svojim zagovorom, kako bi Kristovo svjetlo otvorilo oči naših srca i kako bismo mogli jednostavno i hrabro svjedočiti za njega.

Nakon kateheze Sveti je Otac ponovno izrazio zabrinutost za narode Bliskog istoka koji trpe okrutno nasilje rata te apelirao za prekid vatre. Cijeli Papin nagovor možete pročitati na stranici IKA-e.