Istaknuo je to papa Lav XIV. u srijedu 18. ožujka primivši u audijenciju sudionike konferencije „Tko je danas moj bližnji? – Today Who Is My Neighbor?“.

Riječ je o inicijativi koju promiču Vijeće biskupskih konferencija Europe, Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije za Europu te Talijanska biskupska konferencija. Susret se održava na dan objave drugoga „Europskog izvještaja Svjetske zdravstvene organizacije o stanju jednakosti u zdravlju“, izvijestio je Vatican News.

Sveti Otac pozvao je na promjenu pristupa u suočavanju s rastom nejednakosti u zdravstvu, upozorivši osobito na mentalno zdravlje, napose mladih, jer – kako je rekao – nevidljive psihičke rane nisu ništa lakše od onih vidljivih.

„Zdravlje ne može biti luksuz za malobrojne, nego je temeljni uvjet za društveni mir. Univerzalna zdravstvena zaštita nije samo tehnički cilj koji treba postići, nego prije svega moralni imperativ društava koja žele biti pravedna. Zdravstvena zaštita mora biti dostupna najranjivijima, jer to zahtijeva njihovo dostojanstvo, ali i kako bismo izbjegli da nepravda postane sjeme sukoba.“

Pitanje preuzeto iz Evanđelja po Luki: „Tko je danas moj bližnji?“ – i dalje propituje suvremenog čovjeka.

Potaknuo je stoga da idemo ususret drugome, osobito onima koji trpe, premda nas udaljenost, rastresenost i naviknutost na prizore nasilja i patnje mogu voditi prema ravnodušnosti.

„Svaki muškarac i žena, osobito kršćanin, pozvan je upraviti pogled prema onima koji trpe, prema boli usamljenih osoba te prema svima koji su iz različitih razloga marginalizirani ili se smatraju beskorisnima, jer bez njih ne možemo izgraditi pravedna društva po mjeri čovjeka.“

Iluzorno je misliti da, zanemarujući tu braću i sestre, lakše postižemo sreću. Ne možemo biti sebični; dobro se ostvaruje samo u zajedništvu – napomenuo je Petrov nasljednik te dodao:

„Samo zajedno možemo izgraditi solidarne zajednice sposobne brinuti se o svakoj osobi, u kojima rastu dobrobit i mir na korist svih. Briga o čovještvu drugih pomaže nam živjeti vlastito čovještvo“.

Samaritanska dimenzija Crkve

Na kraju je ponovno istaknuo da je Crkva, djelujući u javnom prostoru, uvijek u službi promicanja čovjeka i univerzalnog bratstva te da u suradnji s međunarodnim organizacijama može značajno pridonijeti smanjenju nejednakosti u zdravstvu, osobito u korist najranjivijih skupina.

„Stoga ponovno izražavam nadu, koja postaje poticaj, da u našem kršćanskom načinu života nikada ne nedostaje ta bratska, samaritanska, uključiva, hrabra, angažirana i solidarna dimenzija, čije najdublje korijene nalazimo u zajedništvu s Bogom i u vjeri u Isusa Krista“.