„Obilježja Božjeg očinstva donose i druge slike iz Evanđelja, primjerice kad opisuje čovjeka koji ustaje usred noći da bi pomogao prijatelju ugostiti iznenadnog posjetitelja; ili roditelja koji se brine da svojoj djeci pruži dobre stvari“, započeo je Sveti Otac.

Te nas slike podsjećaju da nam Bog nikada ne okreće leđa kada Mu se obraćamo, pa čak ni ako zakucamo na Njegova vrata kasno, možda nakon pogrešaka, propuštenih prilika ili neuspjeha; pa čak ni ako, da bi nas primio, treba ‘probuditi’ svoju djecu koja spavaju u kući.

„Naprotiv“, rekao je Sveti Otac, „u velikoj obitelji Crkve, Otac ne oklijeva učiniti nas sve dionicima svakog čina svoje ljubavi.“

„Gospodin nas uvijek sluša kada molimo, a ako nam ponekad odgovara u vremenima i na načine koje teško shvaćamo, to je zato što djeluje s mudrošću i providnošću većima od naše spoznaje. Stoga, ni u tim trenutcima ne prestajmo moliti s pouzdanjem: u Njemu ćemo uvijek pronaći svjetlo i snagu.“

„Moleći Očenaš, osim što slavimo milost božanskog posinjenja, izražavamo i obvezu na taj dar odgovoriti, ljubeći se međusobno kao braća u Kristu“, dodao je Papa i podsjetio na riječi sv. Ivana Zlatoustog, jednoga od velikih crkvenih otaca:

Ne možete Boga, koji je savršena dobrota, nazivati svojim Ocem, ako zadržavate okrutno i neljudsko srce; jer tada više nemate u sebi odraza dobrote nebeskog Oca.

Naime, ne može se Boga moliti kao Oca, a zatim biti tvrd i neosjetljiv prema drugima. Naprotiv, važno je dopustiti da nas Njegova dobrota, strpljivost i milosrđe preobraze kako bismo, poput zrcala, Njegovo lice odražavali u svome.

„Draga braćo i sestre, liturgija nas danas poziva da se u molitvi i u ljubavi osjećamo ljubljenima i da ljubimo kao što Bog ljubi nas: s raspoloživošću, diskretnošću, uzajamnom brigom – i bez računice. Zamolimo Mariju da nam pomogne odgovoriti na taj poziv, kako bismo pokazivali blagost Očeva lica“, zaključio je Sveti Otac.

Cijelo Papino obraćanje pročitajte na stranici IKA-e.