Nakon što je primio krštenje Isus započinje svoje propovijedanje te poziva prve učenike Šimuna – zvanog Petar, Andriju, Jakova i Ivana (usp. Mt 4, 12 – 22). Promatrajući izbliza taj prizor iz današnjeg Evanđelja možemo si postaviti dva pitanja: jedno o trenutku u kojem Isus počinje svoje poslanje, a drugo o mjestu koje je izabrao za propovijedanje i poziva apostolâ. Zapitajmo se: kada započinje? Gdje započinje?

Evanđelist nam prije svega kaže da Isus započinje svoje propovijedanje „čuvši da je Ivan predan“ (r. 14). To se, dakle, događa u trenutku koji se ne čini baš najboljim: Krstitelj je bio uhićen i stoga glavari narodni nisu previše spremni prihvatiti novost koju donosi Mesija. Riječ je o trenutku koji nalaže oprez, a upravo u tim mračnim okolnostima Isus počinje donositi svjetlo Radosne vijesti: „približilo se kraljevstvo nebesko!“ (r. 17).

I u našem osobnom i crkvenom životu katkad, zbog unutarnjih otpora ili okolnosti koje ne smatramo povoljnima, mislimo da nije pravi trenutak za navješćivanje Evanđelja, za donošenje odluke, da učinimo neki izbor, da promijenimo neku situaciju. Time se izlažemo opasnosti da ostanemo zakočeni u neodlučnosti ili zarobljeni pretjeranim oprezom, dok Evanđelje od nas traži da preuzmemo na sebe rizik povjerenja:

Bog djeluje u svakom vremenu i svaki je trenutak dobar za Gospodina, pa i onda kada se ne osjećamo spremnima ili se situacija ne čini najboljom.

To evanđeosko izvješće daje nam također uvid u mjesto iz kojeg Isus započinje svoje javno poslanje: On „ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu“ (r, 13). Ostaje ipak u Galileji, teritoriju nastanjenom prije svega poganima, koji je, zbog trgovine, ujedno i područje kojim mnogo ljudi prolazi i susreću jedni druge; mogli bismo reći da je to multikulturalni teritorij kojim prolaze ljudi različita porijekla i vjerske pripadnosti.

Mesija istina dolazi iz Izraela, ali nadilazi granice vlastite zemlje

Na taj nam način Evanđelje poručuje da Mesija istina dolazi iz Izraela, ali nadilazi granice vlastite zemlje kako bi navijestio Boga koji se približava svima, koji nikoga ne isključuje, koji nije došao samo radi onih koji su „čisti“, već, naprotiv, ulazi u ljudske situacije i odnose. I mi kršćani, dakle, moramo pobijediti napast zatvaranja: Evanđelje, naime, treba navješćivati i živjeti u svim okolnostima i u svim okruženjima, kako bi bilo kvasac bratstva i mira među ljudima, među kulturama, religijama i narodima.

Baš kao prvi učenici i mi smo pozvani radosno prihvatiti Gospodinov poziv, sa sviješću da On pohodi svako vrijeme i svako mjesto našega života i da su oni prožeti njegovom ljubavlju. Molimo Djevicu Mariju da nam izmoli to duhovno pouzdanje i da nas prati na tom putu.

Papin Angelus u nedjelju 25. siječnja