Papa Lav XIV. održao je još jednu jubilejsku katehezu na redovnoj općoj audijenciji u srijedu 25. lipnja na temu: „Žena koja je bolovala od krvarenja i Jairova kći. Ne boj se! Samo vjeruj! (Mk 5, 36)“.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?«
Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« (Mk 5, 33-36)
Suvremena bolest: umor od života
„Bolest koja je jako raširena u našem vremenu je umor od života: stvarnost nam se čini previše složenom, tegobnom, teško nam je nositi se s njom.
I tada se gasimo, postajemo uspavani, u iluziji da će se, kad se probudimo, stvari promijeniti. Ali sa stvarnošću se treba uhvatiti u koštac, a zajedno s Isusom to možemo uspješno učiniti.
Čini mi se da se upravo te situacije najbolje ogledaju u ulomku iz Evanđelja po Marku u kojem se isprepliću dvije priče: prva o dvanaestogodišnjoj djevojčici, koja leži bolesna i na umoru je, te druga o ženi koja već dvanaest godina krvari i traži Isusa kako bi ozdravila (usp. Mk 5, 21-43).
Otac koji ne jadikuje
Između likova tih dviju žena, evanđelist uvodi lik oca djevojčice: on ne ostaje u kući jadikovati zbog kćerine bolesti, nego izlazi i traži pomoć. Iako je nadstojnik sinagoge, ne traži da bude povlašten zbog svog društvenog položaja.
Kad treba čekati, ne gubi strpljenje i čeka. A kad mu dolaze reći da mu je kći umrla i da nema smisla više gnjaviti Učitelja, on ne gubi vjeru i nadu.
Žena koja donosi hrabru odluku
Razgovor tog oca s Isusom prekida žena koja je bolovala od krvarenja, koja uspijeva prići Isusu i dotaknuti se njegove haljine (r. 27).
Ta žena s velikom hrabrošću donosi odluku koja joj mijenja život: svi su joj stalno govorili da se drži podalje, da se ne pokazuje.
Osudili su je na to da bude skrivena i odvojena od drugih.
Ta žena kreće putem spasenja kad se u njoj rađa vjera da je Isus može ozdraviti: tada pronalazi snagu da izađe i pođe ga tražiti.
Papa Lav XIV. na općoj audijenciji 18. lipnja / Foto: Vatican Media
Vjera dobiva milost
Isusa je okruživalo mnoštvo te su ga, dakle, mnogi dodirivali, a ipak njima se ništa nije dogodilo. Kad se Isusa, međutim, dotiče ta žena, ona ozdravlja. U čemu je razlika?
Svaki put kad učinimo čin vjere upućen Isusu, uspostavlja se kontakt s Njim i iz Njega odmah izlazi njegova milost.
Ponekad toga mi nismo niti svjesni, ali na tajanstven i stvaran način milost nas dotiče i iznutra polako mijenja naš život. Možda i danas mnogi prilaze Isusu površno, bez stvarne vjere u njegovu moć.
Gazimo po podovima naših crkava, ali srce je možda negdje drugdje!
Ne boj se i vjeruj!
U međuvremenu, ocu donose vijest da mu je kći umrla.
Isus mu kaže: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ Zatim odlazi u njegovu kuću i, vidjevši da svi plaču i nariču, kaže: „Dijete nije umrlo, nego spava“. Potom ulazi u sobu gdje je djevojčica ležala, uzima je za ruku i kaže joj: „Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“ i djevojčica ustaje i počinje hodati.
Taj Isusov čin nam pokazuje da On ne samo da liječi od svake bolesti, već i budi iz smrti.
Prava smrt je smrt duše: toga se moramo bojati!
Draga braćo i sestre, u životu postoje trenuci razočaranja i obeshrabrenja, pa čak i iskustva smrti. Učimo od te žene, od tog oca: Idimo Isusu. On nas može ozdraviti, može učiniti da ustanemo na novi život. On je naša nada!