Talijanska biskupska konferencija upravo je odobrila upotrebu izmijenjene verzije molitve "Oče naš" te će se od sada u talijanskim crkvama prilikom molitve "Oče naša" u sklopu liturgije umjesto "ne uvedi nas u napast", u novoj verziji izgovarati "ne prepusti nas napasti". Svoju podršku ovoj promjeni prethodno je dao papa Franjo u knjizi "Oče naš" gdje je u razgovoru sa zatvorskim kapelanom i teologom ocem Marcom Pozzom iznio razloge i cjelovito objašnjenje ove promjene.
Kako je nakladna kuća Verbum izdavač hrvatskoga izdanja knjige “Oče naš” te s obzirom na zanimanje javnosti, odlučili su stoga dopustiti medijima da objave dio teksta iz knjige koji se odnosi na zaziv “I ne uvedi nas u napast”, odnosno na promjenu teksta molitve “Oče naš”.
I NE UVEDI NAS U NAPAST
Očaj je napast. Tako dolazimo do pretposljednjega zaziva, „ne uvedi nas u napast“. Prijatelji, od kojih su neki vjernici, a drugi nisu, svako me malo pitaju: „Don Marco, može li nas Bog uvesti u napast?“ Ovaj zaziv rado čitam ovako: „Budući da me Sotona napastuje, pomozi mi da ne upadnem u spletke njegova zavođenja.“ Ne mogu vjerovati da bi me Bog napastovao.
Ovdje se radi o ne baš točnu prijevodu. Naime, ako otvorimo posljednje izdanje Evanđelja koje je priredila Talijanska biskupska konferencija, ondje čitamo: „ne napusti nas u napasti“ (Lk 11,4; Mt 6,14). I Francuzi su zamijenili tekst prijevodom koji znači: „Ne dopusti mi da padnem u napast.“ Ja padam, a ne da me on baca u napast pa da onda vidi kako sam pao. Otac to ne čini, otac pomaže odmah ustati. U napast nas uvodi Sotona, to je njegov zanat. Smisao je naše molitve: „Kada me Sotona uvodi u napast, ti mi, molim te, pruži ruku, daj mi svoju ruku.“ Kao na slici gdje Isus pruža ruku Petru koji ga zaziva: „Gospodine, spasi me, utapam se, pruži mi ruku!“ (usp. Mt 14,30).
U našoj zatvorskoj župi najveća napast kojom nam Sotona svakoga jutra nastoji zavesti srce jest šaputanje: „Ma pustite, ionako se ništa ne će promijeniti, sve je to gubljenje vremena.“ Očajavati za mene znači nemati više pogled usmjeren na Kristovo lice.
On je nada, on je sidro.
No istina je i da, kada sam napastovan, postajem svjestan u srcu koliku mi je milost Bog dao: možda je ne bih uočio da nisam bio napastovan. U mojemu mjestu uvijek kažu da se nitko ne smije hvastati da je čist ako nikada nije bio napastovan.
Istina, to je lijepo rečeno.
Osnovne informacije o knjizi “Oče naš”:
Nepune dvije godine nakon objavljivanja knjige “Božje je ime Milosrđe” objavljena je nova jedinstvena knjiga-intervju pape Franje pod naslovom “Oče naš”, u kojoj Papa tumači riječi i smisao najdraže kršćanske molitve koju je sam Isus naučio moliti svoje učenike.
“Oče naš” je molitva u kojoj su sadržane sve druge molitve, molitva koju je sâm Isus Krist naučio svoje učenike kao odgovor na njihov zahtjev: „Nauči nas moliti.“ U ovoj dragocjenoj knjizi papa Franjo jednostavnim i svima razumljivim jezikom objašnjava molitvu “Oče naša” odgovarajući na pitanja što mu ih postavlja o. Marco Pozza, poznati teolog i zatvorski kapelan. Ovaj otvoreni i prisni razgovor te brojna konkretna pitanja upućena Papi omogućuju svima dublji pogled na dobro poznatu molitvu te njezino sveobuhvatno razumijevanje i primjenu na svakodnevicu svakoga čovjeka. Tumačeći pažljivo i redak po redak molitvu “Oče naša” papa Franjo povezuje pojedine zazive molitve sa stvarnim životom te iznosi brojne zgode koje je doživio kao svećenik i kardinal u Buenos Airesu, ali iznoseći i nemire i nade muškaraca i žena današnjice. Sve to ovu knjigu čini vrlo životnom i korisnom svim ljudima budući da ona omogućava da Isusova molitva “Oče naš” postane vodič za život pun smisla i svrhovitosti.