Desničarska vlada, koja se bori protiv los campesinos Fronte nacionalnog oslobođenja Farabunda Martija, vidjela je Srednjoameričko sveučilište, kojeg su isusovci vodili, kao središte ljevičarskih pogleda. Stoga su odlučili ubijati ugledne intelektualce, javlja portal isusovci.hr.

Ustrijelili su šest isusovaca i dva suradnika laika. Među žrtvama je bio i pater Ignacio Ellacuría SJ, rektor sveučilišta, jedan od najistaknutijih katoličkih filozofa i teologa nakon Drugog vatikanskog koncila.

Salvadorska vlada je za ovaj zločin okrivila komunističke partizane. Međutim, Lucia Barrera de Cerna (Juana Acosta), čistačica i očevidac zločina, prepoznala je ubojice vojnika Salvadorskih oružanih snaga. I ovdje je počelo njezino mučno putovanje. Koliko je ta muka bila teška, pokazuje nova slika Imanole Uribe u ovom filmu.

“Obrazovanje koje sam dobio od isusovaca i divljenje koje sam gajio prema patru Ellacurii i njegovim suradnicima pridonijeli su ovom filmu”, kaže Imanol Uribe.

Isusovci nisu bili ni na jednoj strani političkog spora. Pozvali su na pomirenje i prekid nasilja. Najava premijere filma poklapa se s odlukom aktualnih salvadorskih vlasti da nastave proces protiv zločinaca. Glavni optuženi je bivši predsjednik Salvadora Alfredo Cristiani (rođen 1947.).

Plakat filma “Došli su noću” (Llegaron de noche) / Foto: screenshot – isusovci.hr

Mučenici za vjeru i pravdu u El Salvadoru

Svećenik Rutilio Grande iz El Salvadora proglašen je blaženim 22. siječnja zajedno s dvojicom laika i ocem franjevcem Cosmeom Spessottom.

Svi su bili žrtve ubojstava od strane eskadrona smrti tijekom godina terora u El Salvadoru i bili su mučenici za vjeru i pravdu. Rutilio Grande i njegova dva suputnika umrli su 12. ožujka 1977. Ubili su ih naoružani napadači tadašnje vlade. Ceremoniju beatifikacije slavio je kardinal Gregorio Rosa Chávez. Otac Pascual Cebollada, postulator kauze, predstavljao je isusovačkog Generalnog poglavara na svečanosti.

Rutilio je znao kako biti dobar savjetnik, čovjek koji razumije druge i biti ljubazan, ali u isto vrijeme čvrst i ozbiljan s obzirom na kršćanski život i odgovornosti svećeničke službe. Seoske zajednice, kojima je i sam pripadao, a kojima je kao pastir služio predano, u njemu su imale toplog, požrtvovnog i ljubaznog redovnika, svećenika koji je dijelio život sa zajednicom onih koji su slijedili Isusa i bili svjedoci Radosne vijesti.

Crkva koja je prepoznala mučeništvo p. Rutilija, Manuela Solorzana i Nelsona Rutilia Lemosa, drži da su bili ubijeni zbog vjere koja je njihovim životima davala smisao, vjere za čije su svjedočanstvo prolili svoju krv. Preko njih se povezujemo s vjerom naroda u San Salvadoru i njegovim nastojanjima da promiče promjene koje su potrebne da se ostvari pravedno društvo s dostojnim mjestom za svakoga.

Žrtve terora u El Salvadoru / Foto: screenshot – isusovci.hr