Gašparević je za KTA rekao kako je sklonosti likovnom izražavanju pokazivao već u osnovnoj školi. Iako ga je nakon završetka osnovne škole život odveo drugim smjerom, ljubav prema likovnoj umjetnosti nije nikada prestala. „Živjela je u meni i razmišljao sam o njoj. Ponešto bi se i uradilo u trenucima inspiracije“, rekao je.

Foto: KTA

Pred odlazak u mirovinu, razmišljao je čime se baviti kako bi mu dani u mirovini bili ispunjeni. „Zaključio sam da bih mogao slikati. Potom sam pohađao razne likovne radionice, uzimao sate crtanja za odrasle. Malo sam se družio i s profesorima na Akademiji likovne umjetnosti u Sarajevu jer sam jedno vrijeme radio u Sarajevu. Želio sam da mi to bude neka vrsta hobija kojim ću ispunjavati slobodno vrijeme. Naš narod bi rekao – spojiti ugodno s korisnim.“

Prizemlje svoje obiteljske kuće Alojzije je pretvorio u atelje i galeriju. U tom prostoru posjetitelj odmah uočava različite tehnike kojima se služi u svom likovnom izričaju.

Foto: KTA

„Kao što sam rekao, osnove sam tehnike likovne umjetnosti upoznao još u osnovnoj školi. A kada sam počeo iz hobija sve više crtati, onda sam krenuo ‘školskim’ putem – znači učiti kroz literaturu, edukacije, radionice. Počeo sam od tehnika crtanja, pa tehnika slikanja, onda kombinirane tehnike, ovladavanje materijalima i slično“, ispričao je.

U žepačkom kraju, ali i šire, ljudi Gašin rad prepoznaju po brojnim božićnim jaslicama.

Najprije je počeo izrađivati male jaslice za obitelji. Ubrzo je pokušao izraditi jaslice u orijentalnom stilu po uzoru na krajolik Betlehema. Tadašnji župnik u Maglaju vlč. Jakov Filipović vidio je te male jaslice i predložio Gaši da napravi jaslice u maglajskoj crkvi na površini od šest ili sedam četvornih metara. „Tako je nastao prvi reljef s prikazom jaslica i s oslikanim kulisama u pozadini. Te su jaslice stradale u velikim poplavama te sam izradio nove. To su vidjeli i neki drugi svećenici te su zatražili da jaslice izradim i za njihove župe.“

Foto: KTA

Tako je izradio i jaslice u Žepču, Osovi, Radunicama, Doboju, Žabljaku i Kiseljaku, a pred ovaj Božić napravio je jaslice za kuću časnih sestara u Maglaju i jaslice za župu Globarice. gašparević dodaje kako i dalje često izrađuje male jaslice za obitelji.

Na pitanje koje jaslice mu je bilo najzahtjevnije izraditi Gašo odgovara: „Prve su uvijek najzahtjevnije. Poslije njih čovjek stekne određeno iskustvo. Naravno, svake druge određuje i mjesto njihova izlaganja, forma i veličina. Najzahtjevnije su mi bile one u Žepču u crkvi svetog Ante Padovanskog. One su i najveće, ali i najsloženije. Ni jedne jaslice nisu kopije nekih drugih. U nekim smo župama težili povezati mjesnu župu s događajima iz Betlehema od prije 2000 godina te tako napraviti poveznicu između pučke tradicije i ondašnjeg Betlehema.“

Foto: KTA

Kada govorimo o božićnim jaslicama, njihovoj izradi i materijalima Alojzije objašnjava: „To je jedna vrsta reljefa, slično maketarstvu. Koristiti se stiropor, pur pjena, ljepila, impregnacije, preparature, grundovi i onda akrilna boja, bojenje i na kraju se nanosi zaštita. Takve jaslice mogu trajati godinama.“

U cijeloj ovoj priči ne mogu se zaobići ni uskrsne pisanice koje Gašo također izrađuje i koje rese trgove Žepča i Jajaca.

Foto: KTA

„Što se tiče pisanica inspirirali su me naivni slikari iz Hrvatske. Te pisanice su njihov zaštitni proizvod – velike uskrsne pisanice visine i do dva metra, pa i više. Posebno su upečatljivi motivi koji su oni oslikavali na tim pisanicama“, kaže i dodaje kako je na ideju izrade velikih pisanica došao saznavši da ih izrađuje samo jedna tvrtka u Hrvatskoj, stoga se i on odlučio okušati.

Nastavlja: „Onda sam osmislio i razradio ideju kako uraditi pisanicu. Oblikovao sam tu pisanicu od stiropora sa sistemom impregnacije, preparature, rundiranja i na kraju oslikavanja. Potom sam ih oslikavao. Te pisanice sam uradio u Žepču i Jajcu (gdje sam samo oslikao već izrađene pisanice). Mislim da je to bilo uspješno. Radim i male pisanice od 20 do 30 cm visine za obiteljske potrebe.“

Foto: KTA

Uz sve to treba dodati da Alojzije izrađuje i Kristov grob.

Foto: KTA

Foto: KTA

Za kraj nas je zanimalo koliko su slični, a koliko različiti Božići iz njegova djetinjstva i danas: „Iz djetinjstva se sjećam odlazaka na zornice u Maglaj s pokojnom majkom. Trebalo je preći skoro pet kilometara do crkve, a pola puta je bio uspon. Sjećam se i skromnih jelki okićenih ponekom bombonom. Danas je ipak sve raskošnije… No srž, bit, Božića ostaje ista. Najvažnije je ono nutarnje; kako Božić doživimo. To je bitno, sve ostalo je u drugom planu.“