”Žarko Brzić posjetio je Fra Antu Antića u predvečerje njegove smrti. Piše: “Možda sam bio jedan od posljednjih koji su primili njegov blagoslov. Bilo je to 3. ožujka u 18,15. Dragi bolesnik bio je još uvijek pri svijesti, ali se jasno vidjelo da su mu satovi zemaljskog života odbrojeni. Tiho sam se približio krevetu, kleknuo, poljubio mu ruku i zamolio ga od srca, kao što se nešto može moliti u trenutku kada se po zadnji put opraštamo s bićem kojega volimo. ”O. Ante, preporučam vam svoje potrebe. Molite se za svećenika X. Y. On je tada otvorio svoje oči, blago me pogledao, podigao izmučenu ruku na blagoslov i tiho šaptao: »Hoću , hoću …” Radilo se o poznatom svećeniku, koji je od toga dana iznenada doživio svoj duhovni preokret. ”Oslobodio se teških iskušenja i njegov je život odjednom krenuo drugim tokom. Isti sam za sebe tvrdi: ”U mom duhovnom životu nastala je nenadano velika promjena. Ne mogu sam sebe prepoznati. Ne znam kako protumačiti. Duša mi kliče od veselja i zahvalnosti.”

Foto: Facebook/ Sluga Božji fra Ante Antić

Otac Ante je sigurno prikazao svoje zadnje smrtne trzaje i patnje za obraćenje ove duše, kao i za duše mnogih. Iako sam znala da sve patnje podnosi s ljubavlju ipak nešto me je nukalo da mu upravim riječi koje mi je Duh zborio: ”Neka Vas Gospodin svojom mukom ojača da uzmognete do kraja popiti s Njime čašu koju Vam je pripravio, žrtvovan bi, jer sam htjede! Ta s Njime moramo biti Zaklano janje. ”Ako položi za grijeh dušu svoju, nastavlja Izaija, vidjet će potomstvo dugovječno …” On će mu dati »mnoge za dio.« Sigurno ih je primio sa zahvalnošću, kao što je primio posljednju veliku utjehu kroz riječi svoga »tajnika« — par sati prije svoje smrti. On je zamijenio kod njegova kreveta Silvestra, župnika. Fra Ante se više nije mogao micati.

Dragi oče, ni majka svoje dijete neće tako lijepo dočekati kao dragi Bog Vas.

Tada mu je skromni vratar šapnuo: ”Vjerujte mi oče Ante, da ni majka svoje dijete neće tako lijepo dočekati kao dragi Bog Vas”. Nakon tih riječi — nastavlja g. Poljak —”on mora da je bio očito ganut i utješen, jer sam opazio kako je teškom mukom pokretao koljenima i nogama ispod pokrivača, kao da mi je htio nešto reći ili zahvaliti, a nije mogao na drugi način”
4. ožujka (1965) u 12,30 h. ”zovnuo me — piše otac Vuka naš otac . vikar da je o. Anti slabo. Odmah se sakupila redovnička obitelj. Molio sam molitve umirućih, začas prekinuo molitve — zovnuo: ”Oče Magistre podijelit ću Vam ispovjedno odrješenje«. Razumio me je, kažu da me je i pogledao, i odmah je usnuo u Gospodinu.
Bilo je 12,40 sati. Toga je jutra primio zadnju Poputdbinu. Neposredni uzrok smrti b.io je — insufficientia cordis (slabost srca) . Fra Antina je duša u pratnji bijelih, čistih duhova ostavila ovu zemlju i zaronila u zagrljaj Presvetoga Trojstva, u vječnu, neizmjernu Ljubav.”

S .Marija Petričević / Duh ljubavi / Split 1966 /
Prva biografija sluge Božjega dobrog oca fra Ante Antića’