César je šesto od osmero djece. Očev primjer snažno je utjecao na njega da živi svoju vjeru od malih nogu. Vodio bi svoju djecu na sv. Misu i s njima molio krunicu. Međutim, ulice Artesije u Kaliforniji, gdje je obitelj živjela, pokušale su povući Césara i njegovu braću. Tužna kombinaciju nasilja, siromaštva i iskušenja poroka i zločina bili su njihova svakodnevnica u odrastanju, javlja Aleteia.

S 13 godina César je počeo raditi noćnu smjenu u skladištu. Ušteđevina mu je omogućila da se preseli u bolji kvart kada završi srednju školu.

Neočekivani događaj

Međutim, 3. travnja 2001., César je svjedočio svađi između svog brata Héctora i “jednog klinca iz susjedstva” koji je upravo bio pušten iz zatvora. Dvojica su izašla van i “pet minuta kasnije, čuo sam pet pucnjeva’. Kad je potrčao vidjeti što se događa, ugledao je kriminalca koji je pokušavao pobjeći nakon što je pucao u Héctora.

César je pokušao oduzeti pištolj napadaču – i upucan je dvaput. Pao je na pločnik nepomično ležeći. Meci su mu pogodili rame i kralježnicu. Kad je dva dana kasnije ponovno otvorio oči, César je bio u bolničkoj sobi. Bio je pod jakim sedativima nakon niza operacija. Kao posljedica pucnjave, César je ostao trajno paraliziran od struka prema dolje.

Ipak, César se sjeća da je u trenutku pucnjave, dok je ležao na pločniku, doživio čudan osjećaj mira. “Čuo sam glas duboko u sebi kako govori: ‘Ne boj se, uvijek ću biti s tobom’”, dodaje.

Kad se probudio u bolnici, budući svećenik nije znao da mu je brat u susjednoj sobi. “Jedno od prvih pitanja koje sam postavio majci bilo je – kako je moj brat?” Priključen na aparate za održavanje života, nije imao šanse preživjeti.

Tada je bolnički kapelan organizirao da dva brata budu u istoj sobi, ležeći svaki u svom krevetu. César je tada imao priliku “razgovarati” u sebi s Héctorom.

Čuo sam glas duboko u sebi kako govori: Ne boj se, uvijek ću biti s tobom.

“Nisam to rekao naglas, ali sam mu rekao, znaš, ovo nije kraj. Rekao sam: ‘Jednog dana ću zatvoriti oči, a kada ih otvorim, znam da ćeš biti tu, ti ćeš biti prvi koji će me pozdraviti.’”

Héctor je napustio ovaj svijet, a César je ostao ovisan o invalidskim kolicima. “I ja sam umro sebi te noći, jer se sve potpuno promijenilo”, kaže.

Novi život

Tako je započelo novo poglavlje u Césarovom životu, koji on opisuje kao “predanje”.

Dok je još bio u bolnici, postao je blizak prijatelj s kapelanom, koji se pokazao kao Božji instrument za njegov povratak u Crkvu. “On je za mene u to vrijeme bio Isus”, rekao je.

Godine 2015. Caesar je položio redovničke zavjete kao član fratara bolesnih siromaha iz Los Angelesa, u kapeli iste bolnice u kojoj je bio hospitaliziran nakon pucnjave. Kaže da je tada pronašao mir koji je tražio cijeli život.

Dana 3. lipnja 2023., u mjesecu Srca Isusova, postao je svećenik Isusa Krista za sve vijeke vjekova. Sada dijeli svoje vrijeme između župnih obaveza i bolničkog kapelana.

Njegovo svjedočenje možete pogledati ovdje: