Razgovor iz Betlehema putem Skypa

“Božić u Betlehemu” – bila je tema ekskluzivnog javljanja iz toga grada Isusova rođenja. Slušatelje HKR-a s Betlehemom je povezao fra Sandro Tomašević, svećenik i član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda koji je proteklih godinu dana na službi u ovom gradu. Dio njegove teološke i svećeničke formacije vezan je i uz grad Isusove muke i smrti, Jeruzalem. Ovdje je došao u rujnu 2010. godine na nastavak teološkog studija. “U samostanu je bilo četrdesetak nacija i mogao sam osjetiti svu raskoš franjevaštva iz cijelog svijeta. Upozao sam, kako oni kažu, ‘živo kamenje’, kršćane na, za nas, najsvetijim mjestima. To autentično kršćanstvo osobito mi je ostalo u srcu.” U jeruzalemskoj Crkvi svetog Spasitelja zaređen je za svećenika 1. srpnja 2013. godine.

Fra Sandro je u Franjevačkom samostanu u Betlehemu sada zadužen za pastoral Arapa. Iz Betlehema je svim slušateljima Hrvatskoga katoličkog radija poslao svoju Božićnu želju: “Želim da dočekamo Isusa tako da jaslice našega srca budu što uređenije da prime malog Isusa, i da jedni drugima budemo mironosci kao što je malo dijete Isus nositelj mira nama.” Slušateljima HKR-a na arapskom jeziku čestitao je Božić:

Franjevci su u Svetoj zemlji čuvari kršćanskih svetih mjesta preko Franjevačke kustodije Svete zemlje. Franjevačka zajednica u samostanu u Betlehemu slavi misu Polnoćku u Crkvi sv. Katarine, a njihov samostan naslonjen je na zid Bazilike Isusova rođenja. Misu predvodi jeruzalemski patrijarh, a pridružuje im se i palestinskim predsjednik. Fra Sandro ima posebnu privilegiju u ponoć biti u Špilji rođenja.

O božićnom ozračju u gradu kaže: “Na licima ljudi koji posjećuju sveta mjesta vidi se radost. Nije im problem, u pjesmi i molitvi, po nekoliko sati čekati na ulazak u Špilju rođenja, osobito na Polnoćku. Svaki dolazak u Betlehem je nova radost. Svaki se čovjek može poistovjetiti s Božićem, jer On donosi radost. Isusovo rođenje je ta posebna radost. Postoji stara hrvatska uzrečica kada je nešto rasvjetljeno: ‘Sva su svjetla upaljena, kao u Betlehemu.’ Iako je ovdje cijele godine božićno ozračje, ovih dana svi žive za Božić. Bez obzira koja denominacija kršćana, zatim muslimani i turisti koji ovdje dolaze, vraćaju se drugačiji svojim kućama.”

Osvrnuo se i na kršćansku zajednicu koja ovdje živi: “Istina je da ovdje postoji najstarija kršćanska zajednica. Danas ih je manje nego ranije. Prije države Izrael ovdje je bilo 300 tisuća kršćana više. Najstarija zajednica je u Lavacrum Christi, mjestu gdje se Isus prvi put okupao. Vjeruje se da je tu Isus dao krstiti svoju braću. Do 1947. u Betlehemu je bilo 75% kršćana, a danas je to oko 20%. Morali su iseliti zbog političke situacije. Većinsko stanovništvo u Betlehemu čine muslimani koji se uključuju u božićno uređenje grada, te sudjeluju i u paljenju lampica na boru na središnjem gradskom trgu.”

Za nas kršćane značajno je ime grada Isusova rođenja, Betlehem: “Na hebrejskom jeziku ime Bet-lehem znači ‘kuća kruha’, na arapskom lahme znači ‘meso’, od davnine je zvan i Betlehem Efrata (usp. Mihej 5,1), što znači ‘plodno tlo, plodonosno’. Isus je za nas živi kruh koji je s neba sišao, daje nam se za hranu svakog dana u Svetoj misi. Stoga taj naziv mjesta naviješta tko ima doći, čiji će dom postati. Odavde dolazi živi Bog koji nam se daruje u Euharistiji svakoga dana.”

Je li istina da je Betlehem grad u kojem se Božić slavi tri puta? “Betlehem je grad u kojem se Božić slavi tri puta: 25. prosinca za katolike, 6. siječnja ga slave armenski kršćani i 7. siječnja pravoslavni koji slijede Julijanski kalendar. No, ovdje je Božić svakog dana. U Bazilici Kristova rođenja ‘statusom quo’ prije 160 godina određeno je tko i kada slavi liturgiju. A hodočasnici, svakog dana u godini kada dođu u Betlehem imaju povlasticu slaviti Božićnu misu, bez obzira koje je razdoblje liturgijske godine.”

Zanimalo nas je i postoji li tendencija da kršćani istoga dana slave najvažnije svetkovine? “Bilo bi ljepše kada bismo slavili Božić u isti dan. No, u posljednje vrijeme ima pokušaja zajedničkog slavlja središnjih kršćanskih svetkovina, primjerice Uskrsa u sjevernoj Galileji i Jordanu. Mnoge župe dogovorile su se da zajedno slave, istoga dana. Kršćani se ujedinjuju, jer su manjina i trebaju se držati zajedno.”

Srebrna zvijezda na mjestu Isusova rođenja.

Fra Sandra smo zamolili za opis detalja koji se danas mogu vidjeti na mjestu Isusova rođenja: “Špilja rođenja je ispod glavnog oltara Bazilike Isusova rođenja. I ostala je jedina netaknuta pred navalom Perzijanaca. Zašto? Vidjeli su svojeg kralja na pročelju, jer jedan od trojice kraljeva bio je iz Perzije. Zato nisu željeli srušiti baziliku. A ona je bogata mozaicima. U Špilju se ulazi uskim stepenicama. Na kraju, kad se uđe u prostor, na desnoj strani nalazi se srebrna zvijezda koju su u 12. stoljeću na mjesto Isusovog rođenja postavili križari. Na njoj piše latinski tekst: ‘Ovdje se rodio od Djevice Marije Isus Krist!’ Na tom se mjestu svakodnevno slavi liturgija, a svaka zajednica ima svoj dio – katolička, armenska, pravoslavna. U tom se prostoru nalazi i oltar Tri kralja, ali i Isusove jaslice. U te jaslice jeruzalemski patrijarh za Božić polaže lik djeteta Isusa, i ondje ostaje do Tri kralja. Te jaslice spominjali su već prvi kršćanski oci. No, kamen iz Isusovog vremena u špilji i danas je vidljiv.” Kao zanimljivost spomenimo da se dio Isusovih jaslica čuvaju u Rimu, u Bazilici Svete Marije Velike. “U 12. stoljeću se dogodilo dolazak Isusovih jaslica u Rim. Bilo je to vrijeme kad su križari spašavali kršćanske svetinje, relikvije.”

U razgovoru o Betlehemu ne smijemo propustiti spomenuti sv. Jeronima (347.-420.), prevoditelja Svetog pisma na latinski jezik (Vulgata). Neposredno uz Špilju rođenja Isusova nalazi se i Jeronimova špilja: “Živio je ovdje asketskim, pustinjačkim životom. Preveo je Sveto pismo – Vulgatu. Osnovao je i samostan. Zanimljivo je u to vrijeme, dok on prevodi Sveto pismo, rabin sinagoge kriomice noću mu donosi tekst. Njegova se špilja nalazi odmah do Špilje rođenja. U takvim su špiljama živjeli i pastiri.”

Fra Sandro pojašnjava je Isus rođen, ako tražimo točan opis prostora, u kamenoj špilji: “Naše pjesme govore da je ‘Isus još mali, u štali’. No, u to vrijeme to su bile prirodne špilje. Ondje su ljudi živjeli, i tu su čuvali ovčice od vremenskih neprilika. U slučaju Svete obitelji, dakle, to je bila kamena špilja, ne prevelika.”

U Baziliku se ulazi kroz Vrata poniznosti: “Na pročelju Bazilike nalaze se obrisi antičkih vrata. No, od njih je ostao tek jedan prolaz visine 1,5 metara. U vrijeme Turaka oni su s konjima pokušavali ući u Baziliku. S namjerom da ih se u tome spriječi napravljena su ovakva vrata. Danas nam ova vrata govore prvenstveno kako je Bog došao na ovaj svijet. Moramo se prignuti i pokloniti. Mi iz te naše veličine i predrasuda moramo biti ponizni, i tek tada možemo vidjeti to malo novorođenče. To je preduvjet da vidimo malog Isusa.”

U prostoru oko bazilike primjetne su obrtničke radnje koje vode kršćani. “Ovdje su posebne jaslice koje se izrađuju od maslinovog drveta. Na putu od Bazilike do Špilje Gospinog mlijeka mogu se vidjeti otvorene radionice i kako se rade suveniri. Njihovi su vlasnici kršćani, oni žive od toga rada, prvenstveno od turizma i prodaje suvenira. To im pomaže da ostanu i prežive na ovim mjestima.”

Detalj iz Špilje Gospinog mlijeka

Špilja Gospinog mlijeka, u blizini Bazilike Isusova rođenja, mjesto je molitve supružnika za djecu, onih koji ne mogu začeti ili onih koji imaju teškoća u trudnoći ili s djecom. Mnogi ondje i zahvaljuju za uslišanja. Kao posebnu molitvu sa sobom nose i malenu vrećicu s bijelim prahom, što je usitnjeni bijeli kamen ove špilje. “Po tradiciji, kada su Marija i Josip bježali u Egipat, u ovoj su se špilji odmorili. I kada je Marija dojila dijete Isusa, na kamen je kapnulo malo mlijeka koji je po toj tradiciji, do danas ostao bijele boje i čudotvoran. O tome postoji više od 1700 svjedočanstava. No, taj kamen nije čudotvoran kao neko magijsko sredstvo, nego zato što ljudi doista vjeruju će ih Bog uslišati. Taj se prah stavi u malo vode i pije se. I ne piju ga samo žene, već i muškarci. Ali važno je moliti s vjerom u uslišanje.”

Arapske božićne pjesme prepjevi su različitih božićnih pjesama sa svih svjetskih jezika. “Puno puta vidim svećenike i hodočasničke grupe da ih prepoznaju i pjevaju na svojem jeziku. Arapi imaju i svoje pjesme s istočnim melosom. U sebi imaju određenu mistiku Istoka.”