Znanstvenica Sarah Sallon (Hebrew University of Jerusalem, nap. a.) , zajedno sa stručnim timom od 2005. godine pokušava oživjeti drevna stabla iz sjemena starog više od dvije tisuće godina.

Kako prenosi Tech explorist, tijekom arheoloških iskapanja, pod ruševinama drevne tvrđave Masada, koja gleda na Mrtvo more, znanstvenici su pronašli sjemenje za koje se utvrdilo da su bile Judejske datulje.

“Istražujem ljekovita bilja, kada sam čula za ovo iznimno zanimljivo otkriće, odmah sam kao znanstvenica poželjela ispitati kvalitetu sjemenki i mogućnost da iz njih uzgojimo sadnicu. Otišla sam do arheologa i predložila sadnju nekih od tih sjemenki, da vidimo hoće li niknuti. U početku ih nisu željeli dati, misleći da to nema smisla, no na kraju su ipak pristali“,  ispričala je Sarah Sallon.

Na Aravaskom institutu za okoliš, posadili su neke od sjemenki i šest tjedana kasnije, pojavili su se mali zeleni izdanci. Stablo koje je niknulo nazvali su Methuselah (naslovna fotografija, nap. a.).

“Iako smo uspjeli uzgojiti drvo, ono nije davalo ploda. Shvatili smo da su stabla datulja pomalo neobična i teška za uzgoj. Kako bi dobili plod, bilo nam je potrebno i muško i žensko stablo i zbog toga Methuselah nije uspio”, pojasnila je Sallon.

Plodovi datulje / Foto: Pixabay /

Nakon duljeg istraživanja, saznali su za drugog arheologa iz Qumrana koji je pronašao čitavu skupinu sjemenki datulja. Kako kaže Sarah, zahvaljujući tom pronalasku, dobili su i muška i ženska stabla. “Posadili smo još sjemenki iz kojih smo dobili stabla. Nazvali smo ih kao i prvo, biblijskim imenima. Judith i Hannah su ženski, a Uriel, Jonah, Boaz, Adam su muški genotipovi.”

Znanstvenici očekuju da će stabla zajedno donijeti plod, iako oni možda neće biti istog okusa kao što su bili plodovi koje su jeli ljudi u davnim vremenima. “Ženska stabla još uvijek nisu procvjetala, nadamo se da će se to dogoditi ove godine i da ćemo ubrzo moći jesti ukusne datulje“, rekla je znanstvenica.

Općenito, sjemenke datulja podnose velike suše, a ove iz davnina pronađene su u sušnom okruženju što je možda jedan od razloga zašto su preživjele toliko dugo.

Prema riječima drevnih pisaca, datulje iz doba zemaljskoga života Isusa Krista bile su puno slađe i veće i mogle su se jako dugo skladištiti pa su se zbog toga izvozile u zemlje Rimskog carstva.