Staljinova odluka, i metode koje je koristio u njenom izvršenju, osudila je milijune seljaka na smrt od gladi.

Partijsko rukovodstvo, uz pomoć regularnih snaga i tajne policije, vodilo je nemilosrdan iscrpljujući rat protiv seljaka koji su odbijali predati žito. Čak je i bezvrijedno zrno žita nasilu bilo oduzimano u seoskim domaćinstvima. Bilo koji muškarac, žena ili dijete kojeg su uhvatili kako uzima makar šaku žita s kolektivne farme mogao je biti, a najčešće je i bio, na mjestu strijeljan ili preseljen negdje na daleki Istok.

Kolektivizacija, nasilje i zločini

One koji nisu izgledali dovoljno izgladnjeno, sumnjičili su da skrivaju zalihe.

U gradovima gladi nije bilo jer je u toku bila rusifikacija, i mnogi su gradovi na početku tridesetih godina već bili naseljeni ruskim stanovništvom. Kolektivizacija se provodila krvavim nasiljem i zločinima nad seljacima koji su samo željeli samostalno obrađivati svoju zemlju. Stoga režim uvodi u opticaj smrtonosnu etiketu KULACI, a Staljin ih odlučuje istrijebiti kao stalež. Pripreme su trajale tri godine.

Gladomor / Facebook

Zločin gladomora započeo je u travnju 1932., a dovršen je istrebljenjem seljačkog staleža, u studenom 1933. godine. Trajao je 17 mjeseci, odnosno punih 500 dana. Vrhunac gladomora zbivao se u vremenu od veljače do kraja proljeća 1933. godine. Tada je pomor ljudi bio stravičan.

Od gladi je umiralo 17 ljudi svake minute, 1000 svakoga sata, a gotovo 25000 svakoga dana.

Masovna glad nadmašila je najgore noćne more – ljudi su pribjegavali kanibalizmu i nestajala su cijela sela. Suočeni sa smrću od gladi, seljaci su činili sve u svojoj moći ne bi li spasili sebe i svoje obitelji. Neki od njih počeli su jesti pse i mačke. Drugi su lovili ptice: vrane, svrake, lastavice, vrapce, rode te čak i slavuje. Moglo se vidjeti izgladnjele seljake kako pretražuju obalu rijeke u potrazi za ptičjim gnijezdima. Jeli su korov, lišće i koru s drveća, kukce, žabe i puževe.

Pokušaj skrivanja istine

Kada su te očajničke strategije preživljavanja postale poznate u Moskvi, uslijedila je brza reakcija. Nova je uredba zahtijevala isporuku krzna svih mačaka i pasa. S obzirom da je lovačko oružje seljaka odavno zaplijenjeno, mladi komunistički aktivisti počeli su ubijati sve preostale pse i mačke, tako da su seljaci mogli loviti još samo mršave štakore. Kad su fanatični partijski aktivisti dokrajčili pse i mačke, počeli su ubijati slavuje i druge ptice.

Sovjetski historičari o gladomoru u Ukrajini 1932.-1933. nisu smjeli pisati. Čak je i pojam ‘gladomor’ za sovjetsku historiografiju bio tabu tema, ili se spominjao na način koji nije problematizirao dimenzije istrjebljenja nesretnoga ukrajinskog naroda. Komunistička država uništavala je povijesne izvore, kao i žive svjedoke gladomora, kako bi izazvala prekid sjećanja, a time i vječiti zaborav na učinjeni zločin.

Gladomor / Facebook

Pet godina nakon masovnog izgladnjivanja, Sovjetski Savez je 1937. izvršio prvi popis stanovništva sovjetske Ukrajine koji je pokazao izrazito smanjen broj stanovnika.

Rezultati tog popisa nisu objavljeni, a dvije godine kasnije 1939. ponovno je obavljen popis koji, unatoč ponavljanju, jasno pokazuje da je broj stanovnika Ukrajine izrazito smanjen. Staljin je stoga naredio da se popis poništi, dokumenti spale, a popisivači strijeljaju ili pošalju u gulag.

Ukrajinski parlament je 2006. godine okarakterizirao Holodomor kao “akt genocida protiv ukrajinskog naroda”, a međunarodne organizacije nazvale su ga zločinom protiv čovječnosti. Američki Kongres je 1988. godine službeno priznao Holodomor genocidom nad ukrajinskim narodom, a sveukupno je dosad 15 parlamenata ili svjetskih vlada ocijenilo kako je Holodomor bio genocid.

Više o Holodomoru saznajte OVDJE.

Papa Franjo u pismu ukrajinskom narodu: Vaša bol je moja bol