Katolička Crkva na Islandu

Kada je 2001. godine stigla na Island, u školama je još postojao religiozni odgoj, točnije – luteranski vjeronauk. No, od 2014. godine u islandski obrazovni sustav više nije uključen niti jedan oblik religioznog odgoja.

Kako je u takvim uvjetima moguće naviještati Evanđelje, biti podrška malobrojnoj zajednici katolika i očuvati živu vjeru, samo su neka od pitanja o kojima je u programu HKR-a govorila sestra Celestina.

S. Celestina Gavrić / Foto: Katolički tjednik

Iz jedne male župe u središnjoj Bosni, iz mjesta Pećine kod Novog Travnika, u samostan je stigla skromna djevojčica, željna služenja Bogu. Tijekom redovničke formacije sudjelovala je u molitvama i aktivnostima za misije gdje je prvi put osjetila „zov“ misijskog poslanja.

Božja milost mi je dala da me izaberu

Bila su to vremena kada su, kako kaže, „pater Gabrić i Majka Terezija tek počeli dolaziti u našu sredinu, a mi smo se kao postulantice mogle uključiti u molitve i aktivnosti.“

o. Ante Gabrić i Majka Terezija / Foto: isusovci.hr

Kad se pojavila mogućnost stvarnog odlaska u misije, sanjala je o Africi, no put ju je, providnošću, odveo drugdje. „Netko je rekao – ne Afrika, bolje je da počnete s Brazilom. I onda je došlo pitanje – hoće li me odabrati ili neće? Božja milost mi je dala da me izaberu.“

Islanđani pali pod utjecaj protestantizma

Island je gotovo dvostruko veći od Hrvatske po kopnenoj površini i ima oko 390 tisuća stanovnika. Većinu odnosno 60% čine pripadnici luteranske crkve dok je katolika 3,7%. Oko 11% stanovnika pripada drugim vjerskim zajednicama.

Gotovo svi svećenici i redovnici koji ondje djeluju – zapravo su misionari

Kršćanstvo je prisutno na Islandu više od tisućljeća, a svetac zaštitnik je sveti Thorlak. Danas cijeli Island čini jednu biskupiju s osam župa, a gotovo svi svećenici, redovnici i redovnice koji ondje djeluju – zapravo su misionari.

Island / Foto: Misije HR

„Možemo reći da Island jest stvarno misijska zemlja“, kaže sestra Celestina. „Jedini svećenik koji je Islanđanin, on je već u mirovini – jer je, kad je vidio da ne ide, rekao je biskupu: ‘Ja ne mogu više voditi župu.’ Već je imao više od 70 godina.“

Za razliku od naših krajeva, gdje se vjera često prirodno prenosi s koljena na koljeno unutar obitelji, na Islandu je situacija znatno drugačija. Povijesni prekid prisutnosti Katoličke Crkve, koja se ponovno počela vraćati tek 1857. godine, ostavio je značajan trag.

Kod njih je jako prisutan taj politički i ideološki individualizam

„Islanđani su stvarno pali pod utjecaj protestantizma“, objašnjava sestra Celestina. „Kod njih je jako prisutan taj politički i ideološki individualizam. Među obiteljima stranaca koji žive ovdje ima više nade da se s koljena na koljeno prenese vjera. Među samim Islanđanima, moraš ići osobno, jedan po jedan. Ako ti vjeruju, ako ti dopuste da im se približiš – tek tada možeš djelovati.“

Zašto toliko Buda u kršćanskoj zemlji?

Od 2014. godine u islandske škole više nije uključen ni luteranski-protestantski vjeronauk. Iako su luterani kršćani i koriste se Biblijom, njihova verzija je kraća – reformator Martin Luther izbacio je sedam knjiga iz Biblije.

Njihovo krštenje Katolička Crkva priznaje kao valjano, pa se prilikom ulaska u puno zajedništvo, ne traži ponovno krštenje. „Luterani jesu kršćani, oni imaju taj dio Biblije koji imaju, no često su otvoreni različitim ideologijama koje se s vremenom pojave“, objašnjava sestra Celestina.

To izgleda kao prva evangelizacija – jer temelji jednostavno nedostaju

Unatoč više od tisuću godina kršćanske tradicije, Island se danas sve više doživljava kao zemlja kojoj je potrebna nova ili čak prva evangelizacija u duhu riječi svetog Ivana Pavla II.

Island / Foto: Misije HR

„Istina je, to izgleda kao prva evangelizacija jer temelji jednostavno nedostaju“, kaže sestra Celestina. Jedan osobni primjer posebno joj je ostao u sjećanju:

„Bila sam nedavno u trgovini JYSK. Na jednom stolu četiri figure Bude, pa još jedan, pa još jedan… Gdje god se okreneš – Buda. Pri izlazu sam upitala djevojku na kasi: ‘Nemam ništa za platiti, ali imam jedno pitanje – zašto toliko Buda u ovoj kršćanskoj zemlji?’“

Sve se proguta što ti naiđe

Za sestru Celestinu to predstavlja odraz jedne dublje stvarnosti: „U ovoj kršćanskoj zemlji, u mnogim školama ne smiješ ni spomenuti kršćanskoga Boga. Sve se proguta što ti naiđe.“

„Biskup prosjak“?

Iako Katolička Crkva na Islandu postoji, njezino djelovanje često je pitanje preživljavanja. „Hrvat – ako je on katolik i želi podupirati Crkvu – sjeti se svoje župe u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, Poljak svoje u Poljskoj – i to je prirodno“, kaže sestra Celestina. „Ali nas je ovdje malo i koliko god pridonesemo, to nije dovoljno. Mi smo manjina, većinom su stranci.“

Od vjernika na Islandu, kaže, ne mogu očekivati velika financijska sredstva, iako postoji zakon koji omogućuje registriranim vjerskim zajednicama da dobiju mali postotak od državnog poreza njihovih članova.

Mi smo manjina, većinom su stranci

Reykjavik / Foto: Canva

„Kad me vjernici pitaju za novac, objasnim im – ako se registriraju, makar je to malo, ipak nešto znači. Jer da ‘mogu upaliti svjetlo’ u svojoj crkvi, moramo ipak imati nešto sredstava. Naš biskup ide u Njemačku, Slovačku, ne znam ni gdje sve – da bi nešto dobio za nas.“

Iz tog razloga često se biskupa naziva „biskup – prosjak“ jer nastoji prikupiti sredstva kako bi misionari mogli djelovati.

Iznajmljivanje luteranskih crkvi

U nedostatka vlastitih crkava često se svete mise slave u „iznajmljenim“ luteranskim crkvama. Svećenici redovito putuju do raspršenih zajednica i služe mise tamo gdje je veća grupa vjernika, najčešće nedjeljom popodne, jer prijepodne u župnim crkvama imaju mise.

„Dakle, svake nedjelje na nekom mjestu mi moramo iznajmiti luteransku crkvu. Iako, ove godine naš ‘biskup prosjak’ ili će morati više ‘prositi’ ili ćemo se drukčije snalaziti jer su oni strašno podigli tu cijenu i biskup kaže: ‘Ne dolazi u obzir.’“

Island / Foto: Misije HR

„Mi imamo jednu filijalu u svojoj župi koja je četrdesetak kilometara od župne crkve. „Tamo je ta naša mala kapela i ona služi, ali za božićnu misu mi moramo iznajmit luteransku crkvu jer više naroda dođe.“

U svom pastoralnom radu najviše se posvećuje vjeronauku – radi s djecom, priprema ih za sakramente, pomaže župniku, a dio nastave održava i online. Zbog svih aktivnosti, s. Celestina savladala je i islandski jezik.

Osim molitvom, djelovanje hrvatskih misionara može se poduprijeti putem Nacionalnoga misijskog ureda u Zagrebu, donacijom na IBAN HR6323600001101542876; Svrha: MOJ DAR ZA MISIJE; SWIFT: ZABAHR2X.

Više o aktivnostima Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj može se saznati na Facebooku i Instagramu. Dodatne informacije mogu se dobiti pozivom na broj +385 1 56 35 055 ili upitom na adresu e-pošte missio.croatia@misije.hr.