„Dva žedna, Isuse moj: ti za duše, a ja za gašenje tvoje žeđi. Što nas onda sprječava?” (Sv. Laura Montoya)

Misionarski rad u korist starosjedilačkog naroda kojem se majka Laura dugi niz godina posvetila bio je neobičan za vrijeme u kojem je živjela.

Nitko nikada nije pomislio da će Laura, učiteljica rođena u malom gradu u Antioquiji (Kolumbija) 26. svibnja 1874., također postati pionirka, borac i izvrstan primjer za žene svog vremena, ali i za današnje ljude.

Ganuta stradanjem zaboravljenog naroda

Vjerovala je u dostojanstvo domorodačkih naroda, koji su u njeno vrijeme bili jednako zaboravljeni kao i danas. Situacija u kojoj su živjeli bila je bolna za Lauru, jer su na njih gledali kao na neljudske divljake.

Zato se u dobi od 39 godina odlučila preseliti u Dabeibu, udaljeni grad u Antioquiji, kako bi radila s domorodačkim narodom Emberá Katíos.

Misionarska avantura

U društvu 6 kateheta, jašući na mazgi, ušla je u planine Antioquia. O tome će pisati u svojoj autobiografiji: “Dana 8. rujna 1910., na dan Marijina rođenja, napisao sam pismo predsjedniku Republike, moleći ga za potporu rada starosjedilačkog naroda. Na dan Gospe od Milosti, dobila sam povoljan odgovor. (…) Posjetila su nas gospoda i dame iz Frontina i svi su se smijali projektu, kao da je riječ o pustolovinama koje je napisao Jules Verne. Iz Uramite smo otišli sretni kao da idemo u Rim. Dabeiba je bila naša divlja fantazija; dobro su znali da je to kao utjelovljenje mog sna… Ana Saldarriaga vidjela je dvije ogromne zmije i nije progovorila jer je bila na mazgi, a ako bi progovorila, mazga bi je bacila. To uopće ne čudi jer je zmija na tom mjestu bilo jako puno. Tog istog dana ostavile smo po strani naše titule kao dame. Dogovorile smo se da ćemo jedna drugu zvati sestrama kako bismo bolje osigurale poštovanje. Odmah nakon što sam svojim razrednicima predložila ovo ime, odgovorili su mi da će me zvati Majka. Moj autoritet nije bio mekan; bio je energičan onoliko koliko je to zahtijevala naša obveza prema Bogu i ljudima, osim vrhunske patnje duša. Vrlo sam jasno shvatila da uspjeh tvrtke i dokazivanje svijetu da je posao moguć u rukama žena ovisi o energiji i samopožrtvovnosti prvih žena.” (Historia de las Misericordias de Dios en un Alma, “Povijest Božjeg milosrđa u duši”)

Utemeljiteljica zajednice

Nitko nije mogao shvatiti zašto bi se žena posvetila takvom poslu. Mnogi su Laurine ideje smatrali previše liberalnima te su pokušavali spriječiti njezin misionarski pothvat.

No, 14. svibnja 1914., ne bez protivljenja i uz mnoge poteškoće, Laura je osnovala Kongregaciju misionarki Bezgrješne Marije i svete Katarine Sijenske, sastavljenu od one prve skupine prijatelja koji su je pratili u Dabeibu.

Od tada se posvetila osnivanju centara sa sestrama u blizini domorodačkih zajednica, dok je njihova glavna kuća ostala u Dabeibi.

Majka Laura napisala je više od 30 knjiga u kojima je ispričala svoja mistična iskustva, a nakon života posvećenog drugima umrla je u Medellínu 21. listopada 1949. godine.

Ova velika žena bila je velikodušna učiteljica, hrabra misionarka, mističarka i proročica, strastvena spisateljica i hrabra utemeljiteljica.

Ona predstavlja i prima nasljeđe velikih žena koje su oblikovale latinoameričko društveno tkivo. Postoji razlog zašto je Laura Montoya postala prva kolumbijska svetica, donosi Aleteia.