U doba društvenih medija samokritičnost i perfekcionizam su istaknutiji nego ikad. I dalje postajemo sve više usredotočeni na to da budemo “savršeni”: da imamo savršenu građu, da imamo savršen posao ili da zadržimo savršenu kuću. U stvarnosti, međutim, ta težnja za “savršenstvom” jednostavno nas čini sve nesretnijima jer gubimo fokus na onome čemu stvarno radimo, piše Dr. Gregory Popcak s portala Catholic Exchange.

Nema ništa loše u želji da se poboljšamo, ali i teologija i znanost nam pokazuju da je pogrešno vjerovati da se nekako mentalno možemo prisiliti na savršenstvo.

Teologija tijela nas podsjeća da je Božji plan za nas zapisan u dizajnu naših tijela. Znanost o mozgu pokazuje da što smo samokritičniji, to se naš mozak više zaključava i postaje otporan na promjene. To je zapravo samoprihvaćanje koje stvara kemiju potrebnu za stvaranje novih neuronskih veza. U konačnici, važno je zapamtiti da, iako nitko od nas nije savršen, Božja ljubav nas usavršava. Predodređeni smo da budemo, kao što Isus kaže, “savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski” Bog ne očekuje da ćemo sami doći do toga. Savršenstvo ne dolazi od bičevanja da bismo bili bolji. To dolazi od toga da dopustimo Bogu da nas ljubi i naučimo se vidjeti kako nas On vidi – radovi u tijeku, svakako – ali na putu, po njegovoj ljubavi i milosti, da postanemo cjeloviti, ozdravljeni, pobožni, milošću ispunjeni ljudi na koje smo namijenjeni biti.

Pazi na svoj um

Premlaćivanje, osjećanje “nedovoljno dobrog”, upuštanje u samokritiku, sve su to znakovi da vam se mozak pregrijao. Znanost o mozgu pokazuje da prepuštanje tim ponašanjima zapravo čini mozak otpornim na promjene jer se zaključava pred uočenom prijetnjom. Kad čujete kako unutarnji kritičar raste, ne pokušavajte isprva izravno osporiti te misli.

Iako nitko od nas nije savršen, Božja ljubav nas usavršava.

Umjesto toga, podsjetite se da je samokritičnost samo simptom pravog problema – pokušaj učiniti previše, prebrzo. Dopustite sebi da usporite, da stvorite realnije ciljeve i napravite realističniji plan. Podsjetite se da poslovi zahtijevaju vrijeme. Ljutiti se na njih, ili na sebe, ne mijenja vrijeme. To vas samo čini manje sposobnim da se dobro provodite tako što ste manje učinkoviti.

Ispuni rok i otiđi!

Perfekcionističkim ljudima je teško samo otići. Uvijek imaju osjećaj da moraju dodati još samo malo ili pregledati samo još jednom. Bolji pristup je pretvarati se da ste u jednom od onih reality showova u kojima imate određeno vrijeme za dovršetak zadatka, a kada vremena ponestane morate se odmaknuti i biti gotovi. Bez obzira radite li na određenom projektu ili pokušavate isplanirati svoj dan, dajte si ono što mislite da će biti razumno velikodušno vrijeme za izvršavanje vaših zadataka, ali kada to vrijeme dođe, otiđite. Uvijek mu se možete vratiti neki drugi put ako treba. Ali za danas? Budite gotovi! Perfekcionisti su skloni izgubiti se u detaljima i izgubiti iz vida veću sliku.

Postavljanje proizvoljnog roka omogućuje vam da se odmaknete i steknete perspektivu. Ako je za određeni projekt doista potrebno malo više truda, onda će to biti i sutra. Za sada prijeđite na druge stvari – poput odmora da biste se povezali s ljudima koji vas vole i koji vas mogu podsjetiti da ste osoba, a ne stroj.

U čemu je poanta?

Perfekcionizam je gotovo uvijek pogrešno sredstvo za postizanje nekog dubljeg cilja. Želimo ljubav, odobravanje, potvrđivanje, prihvaćanje, mir, ali težimo biti savršeni zaposlenik, savršeni roditelj, savršena domaćica, savršena… što god. Ali što više radimo na tome da budemo savršeni, to smo dalje od zadovoljavanja stvarne emocionalne potrebe koja pokreće naš perfekcionizam. Zapitajte se u čemu je zapravo smisao vašeg perfekcionizma. Odvojite malo vremena u molitvi da razmislite o tome što pokušavate postići – emocionalno i duhovno – tako što ste toliko samokritični i orijentirani na zadatke?

Kad se nađete u iskušenju perfekcionizma, podsjetite se što zapravo tražite i zapitajte se što biste trebali učiniti da to dobijete? Ako iskreno ne znate, onda je vrijeme da potražite pomoć kako biste mogli sići s kotača hrčaka i početi ispunjavati svoje potrebe umjesto da neprestano trčite, ali nikad nikamo ne stignete.