U našem društvu, gdje se mogu obaviti medicinska ispitivanja kako bi se osiguralo da se rađaju samo djeca bez nedostataka, oni koji se rode s hendikepom često se smatraju “tragičnim” previdima. U tom svjetlu, “neželjeni” svijeta imaju zaštitnika srednjovjekovne žene koja je rođena kao osakaćeni, slijepi i grbavi patuljak, stoji na mrežnoj stranici Dominican sisters of st. Cecilia.

Bl. Margaret od Castella rođena je u četrnaestom stoljeću u Metoli u Italiji od plemenitih roditelja koji su željeli sina. Kad su novopečenoj majci donijeli vijest da je njezina novorođena kćer slijepi, pogrbljeni patuljak, oba su roditelja bila užasnuta. Malu Margaret držali su u osamljenom dijelu obiteljskog zamka u nadi da će njezino postojanje biti tajno. Međutim, kad je imala oko šest godina, slučajno je gostu dala do znanja da je prisutna. Odlučan da je drži podalje od očiju javnosti, njezin otac dao je sagraditi sobu bez vrata sa strane župne crkve i zazidao Margaret u ovoj sobi. Ovdje je živjela do šesnaeste godine, nikad nije smjela izaći. Njena hrana i ostale potrepštine prenesene su joj kroz prozor. Još jedan prozor u crkvu omogućio joj je da čuje misu i primi svetu pričest. Župnik je postao dobar prijatelj i preuzeo na sebe dužnost da je školuje. Bio je zapanjen njezinom poslušnošću i dubinom njene duhovne mudrosti.

Kad je Margaret imala šesnaest godina, njezini su roditelji čuli za svetište u Citta di Castello u Italiji, gdje su izliječeni mnogi bolesnici. Hodočastili su u svetište kako bi se mogla moliti za ozdravljenje. Međutim, Margaret, otvorena volji Božjoj, nije bila izliječena ni taj dan, ni sljedeći, pa su je roditelji bešćutno napustili na ulicama grada i otišli kući, da je više nikad ne vide. Na milost i nemilost prolaznika, Margaret je morala isprositi hranu i na kraju je potražila utočište kod nekih dominikanskih redovnica.

Umjesto da postane ogorčena, oprostila je roditeljima zbog lošeg postupanja s njom i liječila druge kako je mogla. Njezina vedrina proizlazila je iz uvjerenja da Bog beskrajno ljubi svaku osobu, jer je svaku osobu stvorio na svoju sliku i priliku.

W. R. Bonniwell piše: „Njezina vedrina, temeljena na njezinu povjerenju u Božju ljubav i dobrotu, bila je izvanredna. Postala je dominikanska tercijarka i posvetila se njezi bolesnih i umirućih ”kao i zatvorenicima u gradskom zatvoru. Kako se Margaretina priča odnosi na naše vrijeme? Njezini su roditelji željeli dječaka, a ako ne i dječaka, barem savršenu djevojčicu. U očima svijeta bila je beskorisna i koje pravo imaju beskorisni ljudi? Bl. Margaret je svojim životom i svojim dobrim djelima pomogla nebrojenim drugima, pronalazeći svetost sjedinjujući svoje patnje s Kristovim. I sada, nekih 670 godina nakon njezine smrti, ona nas sama po sebi podučava vrijednim lekcijama.

Bl. Margaret je živjela životom nade i vjere, baveći se herojskim dobročinstvom, iako joj se zauzvrat malo uzvraćalo. Došla je iz kuće u kojoj je bila uskraćena, ne zato što njezini roditelji nisu imali bogatstva, već zato što su svoje materijalno bogatstvo i status cijenili više od duhovnog blaga.

Lišena svakog ljudskog druženja, Margaret je naučila zagrliti svog Gospodina u samoći. Umjesto da postane ogorčena, oprostila je roditeljima zbog lošeg postupanja s njom i liječila druge kako je mogla. Njezina vedrina proizlazila je iz uvjerenja da Bog beskrajno ljubi svaku osobu, jer je svaku osobu stvorio na svoju sliku i priliku. Ova ista vedrina osvojila je srca siromašnih žitelja Castella i odveli su je u svoje domove onoliko dugo koliko su njihove torbice to mogle priuštiti. Prelazila je od kuće do kuće na taj način, „poput beskućnika kojeg siromašni u gradu praktički usvajaju“ (Bonniwell, 1955).

Bl. Margaret je umrla 13. travnja 1320. u dobi od 33 godine. Više od 200 čuda pripisano je njezinom zagovoru od njezine smrti. Blaženom je proglašena 1609. Dakle, kći koju nitko nije želio sada je jedna od slave Crkve.

Nadalje, Aleteia izvještava da je papa Franjo prepoznao svetost slijepe, invalidne plemkinje koju su roditelji napustili, svetu Margareta od Castella. Papa je svoje štovanje proširio na sveopću Crkvu (blagdan joj je 13. travnja).