Stabla su zazelenila i dani su duži. Sad kad je proljeće u potpunosti stiglo, a uskoro slijedi ljeto, navečer mogu sjediti u svom vrtu i gledati ljetne sjene kako se prostiru nad mojim dvorištem, piše Masha Goepel s portala Catholic Stand.  Nešto je nostalgično u tim sjenama. Ljetne večernje sjene vraćaju ljeta iz djetinjstva kad smo divljali po našem ugodnom, malom kvartu – vozili se biciklima na župnom parkiralištu i prikradali se prodavaonici na uglu trošeći novac na slatkiše.

Ljetne večernje sjene podsjećaju me na ljude koji su sa mnom dijelili to djetinjstvo – braću i sestre i prijatelje koji su svaku dugu večer činili posebnom, samo time što su bili dio nje.

Većina nas ima snažne uspomene na prijatelje iz djetinjstva. Najbolji prijatelji, mali čopori drugih ljudi koji su podijelili (čak i na neki mali način) naša iskustva. Ali mi smo odrasli, a često i naša prijateljstva nisu rasla s nama. Dok se odrasla dob okreće, imamo supružnike i djecu, ali otprilike 1 od 10 nas nema nekoga koga bi nazvali bliskim prijateljem. Uobičajena je šala o nemogućnosti sklapanja novih prijatelja u odrasloj dobi. “Pravo Isusovo čudo bilo je u tome što je nakon 30-te godine imao 12 bliskih prijatelja”, uobičajena je – i tragična – ilustracija koliko malo dajemo prednost prijateljstvima odraslih.

Bog je uvijek davao prednost svojim prijateljstvima. Vječno se trudi izgraditi ta prijateljstva sa svojim narodom. Zapravo nas Katekizam podsjeća da se „cjelokupna snaga sakramenta pokore sastoji u tome da nas obnovi Božjoj milosti i pridruži nam se s njim u prisnom prijateljstvu“ (KKC 1468).

Prijateljstvo Božje

Imamo nesretnu tendenciju da o Božjem prijateljstvu razmišljamo samo u terminima i okvirima Novog zavjeta. Krist je prijatelj sa svojim učenicima – često prikazan kao iscrpljena, razočarana vrsta prijateljstva, u kojem On neprestano uzdiše zbog njihovog nerazumijevanja. Ali istina je da Bog od Adamova pada stvara duboka prijateljstva s grešnim ljudima. Enoh, Noa, Abraham, Mojsije i David sve je Bog izdvojio posebno u prijateljstvu.

Za razliku od umora Krista prikazanog u previše kršćanskih filmova i televizijskih emisija, Božje prijateljstvo s čovjekom neprestano se obnavlja. U Starom zavjetu često uopće teško prepoznajemo Božje prijateljstvo.  Velikodušnost Božjeg prijateljstva za nas je model – bez obzira u kojoj smo fazi života, prijateljstvo je važno.

Svijet bez prijatelja

Ako Bog tako duboko cijeni prijateljstvo, zašto ne bismo i mi? Drevni i srednjovjekovni prijatelji smatrali su prijateljstvo jednom od najvećih ljubavi, ali ovih dana sve što možemo je ispitati ta prijateljstva, implicirajući da se sigurno nešto drugo događalo. Takva pitanja i implikacije samo pokazuju da je istinsko prijateljstvo previše rijetko u današnjem svijetu. Previše nas to ne može prepoznati kad ga vidi.

Sigurno nije lako stvoriti snažna prijateljstva, ali prijatelji su nam potrebniji više nego ikad. Emocionalno, fizički i mentalno se borimo da se držimo zajedno. Gotovo polovica svih Amerikanaca izvještava da je u posljednjih godinu dana iskusila nedavne simptome depresije ili anksioznog poremećaja. Čak i prije pandemije, 3 od 4 Amerikanca izvijestili su da se osjećaju stalno usamljeno. Usamljenost se ne događa samo samcima i udovicama, to je nešto s čime se mnogi od nas bave – čak i u sretnim brakovima koji podržavaju.

Žene / Unsplash

Krist je odabrao svoje apostole da budu njegovi prijatelji tijekom njegove službe, i iako često čujemo koliko su bili grubi i neobrazovani, rijetko čujemo o apostolima kao Kristovim prijateljima. Važno je ipak zapamtiti njihovo prijateljstvo. Odabrao je muškarce koje je volio jer je uživao biti s njima. Muškarci koji su svijetu donijeli radost, smijeh, nježnost i ljepotu i podijelili to sa svojim prijateljima. U ovom usamljenom svijetu Isus nas poziva da učinimo isto. Moramo birati prijatelje jer ih volimo, a onda si dopustiti da ih i dalje volimo, bez obzira na to koliko se razlikovali naša politika, životna stanja i slično. Da bismo stekli prijatelje – bez obzira na dob – u to jednostavno moramo vjerovati.

Krist, koji je rekao učenicima: “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas”, uistinu može reći svakoj skupini kršćanskih prijatelja, “Vi niste izabrali jedni druge, već sam vas izabrao jedne za druge.” Prijateljstvo je instrument kojim Bog otkriva svakome od nas ljepote drugih. – C. S. Lewis