Dietricha von Hildebranda prozvali su ga “vitezom istine” zbog njegove nepokolebljive predanosti tom idealu, krjeposti koja ga je dovela u Katoličku crkvu. Rođeni učitelj, bio je ključan u vođenju svih pet svojih sestara u Crkvu. Njegov utjecaj na njih četvero bio je presudan. Kao katolik i otvoreni kritičar nacizma, čovjek koji se odbio pokloniti politizaciji moralnih vrijednosti zaslužio je jedinstvenu čast da ga nazivaju “neprijateljem broj jedan” nacionalsocijalizma. Za njim je raspisana tjeralica. Preko hrabrih i velikodušnih prijatelja, Dietrich von Hildebrand uspio je, putem onoga što se naziva Božjom providnošću, 1940. godine pobjeći u Ameriku i započeo svoju istaknutu karijeru na Sveučilištu Fordham, piše  dr. Donald Demarco s portala Catholic Exchange.

Zaslužio je jedinstvenu čast da ga nazivaju “neprijateljem broj jedan” nacionalsocijalizma.

Na toj je ustanovi von Hildebrand upoznao Alice Jourdain, predanu studenticu koja mu je kasnije postala supruga i koautorica. Alice je imala svoju mučnu priču koju je ispričala u svojoj autobiografiji, Memoirs of a Happy Failure. Bila je utočište na početku Prvog svjetskog rata kada je Njemačka napadala njezinu rodnu zemlju Belgiju. Njezin prelazak Atlantika za nju je bio iskustvo koje joj je promijenilo život. “Naše plovilo”, piše ona u svojoj autobiografiji, “SS Washington, presrela je njemačka podmornica. Dobili smo jedan sat da se ukrcamo ili u čamce za spašavanje i isplovimo na more. Naš brod je tada trebao biti torpediran”.

Naredba je bila blef. Putnici su, nakon što su bili užasnuti, pušteni na sigurno. Gospođa Jourdain, tada tinejdžerka, bila je uvjerena da će se susresti s Bogom. Ali Bog ju je poštedio jer je “iz mladosti prešla u zrelost u nekoliko kratkih trenutaka”. Hrabrost je za nju postala životni atribut. Predavala je na Hunter Collegeu 37 godina, ismijavana i odbijana jer je bila i žena i katolkinja. Njezin mandat nakon 13 godina podučavanja, s 9 prema 8 glasova, smatran je “čudom”. Dvije godine kasnije konačno je dobila vlastiti stol. Bio je to krunski trenutak za nju kada je dobila Predsjedničku nagradu za izvrsnost u nastavi.

Djela hrabrosti nikada nisu uzaludna.

Imao sam osobnu sreću sresti i razgovarati s Alice von Hildebrand u nekoliko navrata. Ispričala mi je priču o još jednoj hrabroj osobi: belgijskom kralju Baudouinu. I samog Baudouina su nacisti internirali tijekom Drugog svjetskog rata. Kada je belgijski parlament odobrio “liberalizaciju” pobačaja, kralj Baudouin je abdicirao svoje kraljevsko mjesto, umjesto da je dao svoj potpis. Alice je bila najviše impresionirana ovim činom odanosti svim svojim podanicima i napisala mu je pismo čestitke. Ubrzo je otkrila od mnogih drugih Belgijanaca da su to učinili. Djela hrabrosti nikada nisu uzaludna. Lily, kako su je radije zvali, obavijestila me da je kraljeva tajnica, čiji je imao zadatak bio slati zahvalnice kraljevim pristašama, planirala pobaciti, ali nakon što je pročitala toliko sjajnih svjedočanstava o svetosti života, odlučila je zadržati svoje dijete (iz razgovora s Alice von Hildebrand, 5. studenog 1993.).

Dietrich von Hildebrand bio je progonjeni čovjek s cijenom na glavi. Alice Jourdain bila je tinejdžerska izbjeglica koja je krenula na more u opasnim vodama. Život nerođenog djeteta Baudouinove tajnice trebao je biti ugašen pobačajem. Svo troje su za dlaku pobjegla od mračnog žeteoca. Posvećenost istini, hrabrost i odanost pokazali su se ključnim. Nema dobrih priča bez vrline. A vrlina može spasiti život kao i dušu. Katolici su uvijek bili proganjani zbog svoje vjere. Ali ne mogu ustrajati u svojoj vjeri bez tobolca punog vrlina. Možemo pronaći ohrabrenje u ovoj priči o trojici hrabrih katolika koji su “tkali” tapiseriju Božje Providnosti.