“Služila sam u mornarici i kušala sam mnoge dobre stvari koje ovaj svijet nudi”, rekla je sestra Maris Stella iz Sisters of Life za CNA. “Ali znala sam da je moje srce stvoreno za nešto više.”

Njezina vojna karijera započela je na američkoj pomorskoj akademiji u Annapolisu, Md., koja ima stopu prihvaćanja od samo 8%. Nakon četiri godine studija, služila je u mornarici još pet. Njezin službeni put započeo je na razaraču u službi topničkog časnika. Provela je stotine dana na obali Južne Amerike u potrazi za trgovcima drogom. Poslije je radila u Napulju u Italiji kao časnica za vezu, piše CNA.

Zatim je rekla “da” služenju Bogu.

Pokojni kardinal John O’Connor osnovao je Sestre Života (Sisters of Life) u New Yorku 1991. Iako imaju sjedište u području New Yorka, također se nalaze u Denveru, Philadelphiji, Phoenixu, Washington, D.C., i Ontariju u Kanadi. Zajednica ovih katoličkih redovnica ispovijeda četiri zavjeta: siromaštvo, čednost i poslušnost te “zaštititi i poboljšati svetost ljudskog života”.

Između ostalog, sestre posvećuju svoje živote pružanju podrške i sredstava trudnicama i majkama, organiziranju seminara, evangelizaciji, prakticiranju kontakta sa studentima i pomaganju ženama koje pate nakon pobačaja.

“Kad sam upoznala Sestre Života, nisam mogla vjerovati da (njihova) karizma postoji u Crkvi i u svijetu”, rekla je sestra Maris Stella. Bilo je, rekla je, “sve po mom srcu”, proživljavala sam se na radostan način. Karizmu zajednice definirala je kao da svaki ljudski život vidi svetim, jedinstvenim i neponovljivim.

„Polažući vlastite živote da bi drugi mogli živjeti, i samo znajući da ljudi imaju vrijednost i značenje, ne zbog onoga što rade i mogu proizvesti, ili kako izgledaju, ili koliko novca imaju, već samo jer Bog je stvorio svaku osobu i svaka osoba je čin Njegove ljubavi”, objasnila je.

Sestra Maris Stella, koja je odrasla u Ludlowu, Mass., rekla je da je njezino putovanje do Sestara Života započelo s Blaženom Majkom.

“Dan nakon prve pričesti, posvetila sam svoj život Isusu po Mariji”, objasnila je. “Blažena Majka, osvojila je moje zvanje, zaštitila je moje zvanje i brinula se za mene cijeli život.”

Pozvana u služenje

Prijavila se na Pomorsku akademiju nakon što je u srednjoj školi osjetila potrebu da “učini nešto veliko i značajno” sa svojim životom. “Znala sam da je to sjajna prilika za obrazovanje, sjajna prilika da služim svojoj zemlji, pa sam otišla tamo i dobila mnogo više od toga”, rekla je.

Akademija je, rekla je, bila iskustvo koje je “promijenilo život”.

“U Pomorskoj akademiji bila sam stvarno okružena vrlo dojmljivim ljudima koji ne samo da su imali veliki stav služenja i žrtve, nego su također stvarno voljeli Boga”, rekla je. Susrela se i s formiranjem kreposti.

“Dio iskustva se formira u nekim prirodnim vrlinama žrtvovanja i služenja”, rekla je. “Išli bismo okolo u našim uniformama i ljudi bi nam se zahvaljivali na našoj usluzi, ali stvarno smo znali da služimo nečemu većem od nas samih.”

Zadržala ju je želja da posluži nečemu većem, rekla je. Na drugoj godini akademije krenula je na hodočašće u Svetu zemlju. Dok je bila tamo, doživjela je, kako je rekla, “veliki trenutak u mom životu”.

“Sjedila sam u Getsemanskom vrtu i podigla sam pogled i vidjela kako mimo prolazi redovnica”, rekla je. “Kada sam je vidjela, njezina prisutnost je stvarno probudila nešto u meni.”

“Svojim je životom zaista govorila ono što mi je bilo u srcu: tu želju da dam sebe ne samo za nešto veće, već stvarno za nekoga, da cijeli svoj život predam Bogu”, objasnila je sestra Maris Stella.

Istovremeno je vidjela što svijet nudi. Sjetila se kako se bavila sportom i pridružila se triatlonskom timu na akademiji. Također je svjedočila ljepoti katoličkog braka od onih oko sebe.

Ipak, “dok sam izlazila iz vojske, u osnovi sam shvatila da mi Bog nudi ovaj poziv da živim samo za njega”, rekla je.

Njezino iskustvo na moru, gdje je služila kao topnički časnik i katolički vođa laika, samo ju je približilo Bogu.

“Ponekad bismo bili vani stotinama milja od obale i noću biste vidjeli zvijezde, nešto sasvim neobično, tako lijepo”, prisjetila se. Bila je u čudu da je “Bog, koji je sve ovo stvorio, također stvorio mene i On me voli i stavio je svoju ljubav u svaku ljudsku osobu koju je stvorio.”

Dok je proučavala vjerske zajednice u Europi, Sestre života su joj se istaknule.

“Baš me je toliko privukao naš život molitve – molimo oko četiri sata dnevno – a zatim i naša djela služenja, služenja najugroženijima, siromašnima i nerođenima, i ženama koje su imale pobačaj, jednostavno donoseći im Božje milosrđe.”

Sjetila se kako je sa sestrama prisustvovala povlačenju za razlučivanje. Potom je izmolila 33-dnevnu devetnicu Mariji i vratila se u svoju župu iz djetinjstva gdje se najprije po Mariji posvetila Isusu. Ponovno je posvetila svoj život.

“Isti dan sam došla kući i moje pismo o prihvaćanju stiglo je poštom Sestrama Života”, rekla je. “Samo sam znala da se naša Blažena Majka stvarno brine za mene.”

Doprinos studentima

Ušla je u Sestre života 2006., a 2015. preselila se u Denver kako bi pomogla u pokretanju novog samostana.

“Razlog zbog kojeg smo došli u Denver je taj što znamo da su žene na fakultetu vrlo ranjive na pobačaj jer imaju cijeli život pred sobom, a ponekad žene koje zatrudne misle da neće moći ostvariti svoje snove ako zatrudne”, rekla je. “Došli smo na fakultetske kampuse jer smo stvarno željeli biti prisutni i tu za žene koje su bile u, možda, kriznoj trudnoći.”

Nema većeg grijeha od Božjeg milosrđa i Njegove čežnje da nas izliječi i obnovi.

Za žene koje su prošle kroz pobačaj, sestra Maris Stella naglasila je da ima “misiju nade i iscjeljivanja”.

“To je jedan od naših najljepših djela u kojem pomažemo ženama koje su napravile pobačaj”, rekla je. “Tako često žene koje su imale pobačaj misle da im se ne može oprostiti. Ali istina je suprotno, da nema prevelikog grijeha za Božje milosrđe i da On čezne da nas izliječi i obnovi.”

Dok živi svoj poziv, sestra Maris Stella i dalje viđa svoje vojne prijatelje. Mnogi od njih podupiru rad sestara, posebno pomažući u njihovoj godišnjoj božićnoj zabavi u New Yorku, istaknula je. Podržavali su je od početka.

“Biti Kristova nevjesta najljepši je dar koji sam ikad dobila”, rekla je sestra Maris Stella. “Tako sam zahvalna na tome. Volim svoj poziv.”

Posebnu poruku podijelila je s onima koji su pronicljiviji u vjerskom životu.

“To je tako ispunjen, radostan život”, rekla je. “Bog nam ništa ne oduzima, On nam daje sve. Iako se može činiti da je to žrtva na prednjoj strani, stvarno dobivamo stostruko.”

Preporučila je druženje s Isusom u euharistiji.

“To je mjesto gdje nam On može reći istinu i može nam pomoći da otkrijemo kako je učinio da naša srca vole na ovom svijetu”, zaključila je. “On nam samo može pomoći da otkrijemo za što nas je stvorio.”