Od kada su vodeći ljudi hrvatske zajednice u Vojvodini izašli sa zahtjevom da se hrvatski jezik uvede u službenu uporabu, suočeni su s brojnim prijetnjama, a Skupština u Subotici usvaja prijedlog da se "bunjevački" proglasi službenim jezikom Subotice. Na to su reagirale hrvatske vlasti i kulturno-znanstvene institucije ističući da ne postoji „bunjevački jezik” nego samo bunjevački govor. Bunjevački govor dio je hrvatskog jezika!
Što se događa u Subotici i Vojvodini objašnjava Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. “Proces dekroatizacije Hrvata kroz izgradnju bunjevačke nacije traje 30-ak godina, od dolaska Slobodana Miloševića na vlast. U Vojvodini, uglavnom na sjeveru Bačke, živi skupina od približno 16.000 Bunjevaca koji niječu svoju pripadnost hrvatskom narodu, već se deklariraju samo kao Bunjevci. Njih zastupa Bunjevačko nacionalno vijeće, čiji su predstavnici bliski vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci Aleksandra Vučića.”
Tomislav Žigmanov / Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Ostala većina Bunjevaca, kojoj pripada i vodstvo vojvođanskih Hrvata, deklariraju se kao Hrvati bunjevačkoga roda, odnosno kao bunjevački Hrvati ili Hrvati Bunjevci. Na posljednjem popisu stanovništva u Srbiji 2011. bilo je blizu 58.000 Hrvata, no nema podataka koliko je u tome broju postotak onih koji su bunjevačkoga roda, nastanjenih u više sredina sjeverne Vojvodine.
“Ali, ne postoji bunjevački jezik, postoji samo hrvatski jezik i bunjevački govor”, napominje Žigmanov. Izbjegavajući na sve načine da se hrvatski jezik proglasi službenim, Skupština u Subotici usvojila je prijedlog da se “bunjevački” proglasi službenim jezikom Subotice. Na to su reagirale hrvatske vlasti i kulturno-znanstvene institucije.
I Društvo hrvatskih književnika snažno se protivi mogućnosti uvođenja tzv. bunjevačkog jezika u službenu uporabu u Subotici, ustvrdivši da bi time bio otuđen dio jezične baštine hrvatskoga jezika te oskvrnjeni dostojanstvo i integritet hrvatske književnosti.
A upravo ova aktualna situacija u Vojvodini, povod je prijedloga da se bunjevački govor proglasi nematerijalnom kulturnom baštinom Republike Hrvatske kojeg je Ministarstvu kulture uputio Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. “Važan bi to bio čin pomoći bunjevačkom govoru i svim Bunjevcima u Hrvatskoj i inozemstvu”, ističe ravnatelj Instituta Željko Jozić.
Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Foto: Boris Šćitar / Vecernji list / PIXSELL
„Sa znanstvene, jezikoslovne strane možemo reći da je to tradicionalni hrvatski govor. O tome govore brojni zapisi, svi hrvatski jezikoslovci, svi svjetski jezikoslovci slavisti, a ni vodeći srpski jezikoslovci nikad nisu dovodili u pitanje hrvatsko podrijetlo bunjevačkog govora”, istaknuo je Jozić.
“Želimo dokazati da su bunjevački govori autohtoni hrvatski jezici i podrijetlo im je zapadna Hercegovina te zaleđe Dalmacije, odakle su se Bunjevci iselili zbog prodora Osmanlija u 17. stoljeću”, rekao je Jozić i dodao da su došli u primorski i lički kraj Hrvatske te u Gorski kotar, a jedan dio njih odselio se u podunavski kraj, u Bačku. Svi oni i danas govore novoštokavskim ikavskim hrvatskim govorima, istaknuo je.
“Važno je da se bunjevački govor dodatno zaštiti i da se javnost u Hrvatskoj i izvan nje senzibilizira za pripadnost bunjevačkog govora hrvatskoj matici”, rekao je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Potvrdio je da je povod tom prijedlogu Instituta aktualna situacija u Vojvodini, gdje se pokušava bunjevački govor proglasiti službenim nehrvatskim jezikom.