Republika Mađarska kao susjedna i prijateljska država s kojom je nekoć Hrvatska bila u „maloj Europskoj uniji" pokazala je kršćansku ljubav u nedaćama potresa koji je pogodio Hrvatsku. Pomaže u obnovi nakon potresa stradalih crkvenih objekata katoličkih i kalvinističkih. O kriterijima koji su ih vodili, govorio je državni tajnik Miklós Soltész za časopis župe Majke Božje Remetske, Advocata Croatiae.
„Hrvatski narod uvijek može računati na pomoć Mađara. Sasvim je prirodno iz strane mađarske vlade da podupire bratski, prijateljski narod kada je u nevolji”, ističe Soltész. „O našoj međuovisnosti dobro govori činjenica da znamo da bi nam pomogli i Hrvati, ako bismo se mi našli u nevolji. Hrvati u Mađarskoj mogu računati na nas u obnovi škola i crkava, kao što je bilo nedavno u Santovu (mađ. Hercegszántó) i u Martincima (mađ. Felsőszentmárton). Isto tako može na nas računati i matična zemlja u zaustavljanju migracijskog vala i tijekom epidemije izazvane Covidom.
Ono što ja vidim i prema mom iskustvu u zapadnoj Europi ima mnogo, mnogo glasnih riječi, rečenica, poruka, ali pomoć stiže vrlo minimalno ili sporo. Nasuprot tome, mađarska vlada, Hrvati u Mađarskoj, mađarske karitativne organizacije i mađarske tvrtke su odmah reagirale. U prvom i najhitnijem koraku donirane su deke, lijekovi i hrana, a potom je slijedio transport stotinu kontejnera. Dugoročna pomoć već služi za ostanak u regiji. ‘Ne napuštajte crkvu, Crkvu i školu!’
Miklós Soltész/Foto: Bernard Čović/Glas Koncila
Ovo je poruka Reményika Sándora, našeg velikog mađarskog pjesnika iz 20. stoljeća. Zato ćemo osigurati potporu obnovi karmelićanske crkve na Remetama u Zagrebu, crkve u Žažini i dviju petrinjskih škola: glazbene i osnovne škole. Škola, koju pohađa oko 450 djece, teško je oštećena u potresu. Crkva u Žažini je crkva Sv. Nikole i Sv. Vida. Mađarska pomoć temelji se na više strana. Mađarske karitativne organizacije su pomogle žrtvama potresa sveukupno s više od sto milijuna forinti. Druga – ali barem jednako važna – potpora obnovi je potpora mađarske vlade i hrvatske zajednice u Mađarskoj.” Nadalje, na pitanje nas Crkva povezuje na međudržavnoj razini, zapravo, kako gleda reciprocitet, tj. odnos Hrvatske prema Mađarima koji žive na njezinu tlu, i u Mađarskoj Hrvatima koji su u toj državi, ugovornik kaže: „U studenom smo u Baji otkrili kip Ivana Antunovića koji je imao hrvatsko podrijetlo. Život biskupa ukazuje na mnoge stvari; doba u kojem je živio bilo je složeno, ali je ipak bilo jednostavno u usporedbi s današnjim. Pojedini narodi i etničke skupine s pravom su nastojali da im pružimo pomoć i podršku kako bi oni mogli predstaviti i očuvati svoj identitet.
Hrvati i Mađari smatramo da kršćanska vjera je vodeće načelo u našem životu i želimo ju prenijeti našoj djeci i našim unucima.
Kršćanstvo ih nije razdvojilo, dapače, mnogo više ih je zadržalo zajedno. U današnjem svijetu, kada je u svijetu mnogo nevolja, nije uvijek važna samo financijska pomoć, nego i da pružimo duhovnu pomoć, kao što to čine različite crkve i njihove karitativne organizacije. Baš kao što smo se mi, koji živimo u crkvama, udružili u nevolji: nakon potresa Hrvati u Mađarskoj u svom odmaralištu na otoku Pagu ugostili su stotinu djece, a mađarska vlada je organizirala ljetni kamp za 400 djece na jezeru Velence, poručivši da pazimo jedno na drugo i da pomažemo jednim drugima u duhovnom smislu. Lijepa je i inicijativa udruženja vrhunskih hrvatskih sportaša koji žive u Mađarskoj kao ‘strani legionari’, koji su pomogli u prikupljanju donacije žrtvama potresa. U povijesti mađarsko-hrvatskih odnosa, sadašnje razdoblje je jedno od najljepših. U rujnu smo predali Dom mađarske i hrvatske kulture u Semelju (mađ. Szemely) u Baranjskoj županiji. Mađarska vlada je prethodno osigurala sredstva vrijedna 80 milijuna forinta, a iduće godine osigurat će dodatnih 30 milijuna forinti kao dodatnu potporu za preostale radove ulaganja koje je već preuzela lokalna zajednica. Proširili smo Hrvatsku školu Miroslava Krleže u Pečuhu. U Santovu (mađ. Hercegszántó) će se obnoviti i proširiti škola. U Martincima (mađ. Felsőszentmárton) i u Koljnofu (mađ. Kópháza) je uljepšana crkva, a škola nije samo uljepšana nego i proširena.”
U zadnjih nekoliko godina brojne crkve, koje su u vjerskom životu Hrvata u Mađarskoj važne, obnovljene i podržavamo obnovu kulturnih prostora.
O tome može li se kroz neke nove asocijacije, bilo crkvene, kulturne i druge treba obnoviti i snažnije povezati Mađarska i Hrvatska, državni tajnik Soltész odgovara: „Suradnja je konstantna na razini vlade i na razini nacionalnih manjina. U zadnjih nekoliko godina brojne crkve, koje su u vjerskom životu Hrvata u Mađarskoj važne, obnovljene i podržavamo obnovu kulturnih prostora. Nastojimo pružiti svaku potporu hrvatskoj nacionalnoj manjini u Mađarskoj, otvoreni smo za sva pitanja. Podršku imaju ne samo nacionalne samouprave, već i nacionalne civilne organizacije, udruge i zaklade. Ali otvoreni smo i prema Hercegovini koja je vrlo važna za Hrvatsku. Primjerice, poduprijevši franjevce u Mostaru kroz program ‘Hungary Helps’.”
Sveti Stjepan nas povezuje i opominje
Poljska, Mađarska, Hrvatska… – države su koje još drže do kršćanskih vrijednosti. Koliko one mogu biti kvasac Europe i Europske unije koja se udaljava od kršćanskih temelja na kojima je nastala Soltész ističe: „Hrvatska i Poljska uvijek mogu računati na našu domovinu, posebno danas, kada napadaju naše narode s namjerom da unište temeljne vrijednosti. Simbol Zapadnog saveza našeg prvog kralja, kralja svetog Stjepana je 12 zvijezda koje simbolizira Djevicu Mariju, a nalazi se na zastavi Europske unije; međutim, ove naše vrijednosti sada žele od nas oteti. Za nas su vrijednosti one koje je Bog napisao u ljudske duše prije dvije tisuće godina. Sveti Stjepan je sklopio dva saveza. S jedne strane, s kršćanstvom iz zapadne Europe kako bi opstali, učvrstili naše kršćanske korijene i da bi prenijeli kršćanske vrijednosti.
S druge strane Sv. Stjepan sklopio je savez s Djevicom Marijom (Patrona Hungariae), koja nas od tada štiti i čuva.” Govoreći o konkretnoj pomoći u obnovi oltara remetskoga svetište koje je jako povezano s Mađarskom, jer ima povijesne poveznice s Mađarskom, od dolaska pavlina do karmelićana. Državni tajnik Soltész kaže: „Sve su crkve važne, ali neke crkve zbog svog položaja ili povijesne prošlosti zaslužuju posebnu pozornost. Takva je i karmelićanska crkva na Remetama u Zagrebu, koja je isto oštećena u potresu. U suradnji s Hrvatskom državnom samoupravom u Mađarskoj pružili smo 15 milijuna forinti potpore za spašavanje vrijednog oltara crkve. Ovakve geste, međusobna suradnja, međusobne posjete u države, bilo hodočasnički ili turistički, jačaju hrvatsko-mađarske odnose.
Gledajući antikršćanske i antinacionalne trendove u svijetu i Europi, vjerujem da će se naše prijateljstvo ojačati.
Međutim, bila bi jednako lijepa gesta ukoliko bi hrvatska strana mogla u prekrasno obnovljenu tvrđavu prihvatiti kip princeze, Sv. Margarete koja je rođena u kliškoj tvrđavi i kasnije postala dominikanska redovnica. Vjerujem da je odnos dvaju naroda je jači od bilo kakvih mogućih trenutnih nesuglasica. A gledajući antikršćanske i antinacionalne trendove u svijetu i Europi, vjerujem da će se naše prijateljstvo ojačati.” Neizostavna je i zahvala Republici Mađarskoj u vremenu obrambenog Domovinskog rata dok je pružala utočište brojnim katolicima protjeranim iz Srbije, na što Soltész odgovara: „Vjerujem da ljudi koji su tijekom svog života doživjeli pomoć i velikodušnost od Mađara, neće to nikada zaboraviti i uvijek će biti zahvalni. U tom smislu, njegovanje i održavanje odnosa je prirodan proces. Ali rat također upozorava na to koliko je mir krhak i koliko je velika naša zajednička odgovornost da ga sačuvamo.”
Nasilni napadi neomarksističke ideologije
U poruci i božićnoj čestitci državni tajnik Soltész kaže: „Hrvati i Mađari smatramo da kršćanska vjera je vodeće načelo u našem životu i želimo ju prenijeti našoj djeci i našim unucima. Poznajemo i doživjeli smo razorna desetljeća marksizma. Vidimo nasilne napade neomarksističke ideologije. Više nisu zadovoljni s ekonomskom moći, nego žele se očitovati o obrazovanju naše djece i unuka, izaslanici rodne ideologije već su pred vratima vrtića i škola koje su na mnogim mjestima ‘razbili’. U europskoj politici pak sve su glasnije divlje liberalne političke snage koje žele ukinuti nacionalne države. Ako se narodi srednje Europe – uključujući Hrvate i Mađare – udruže i zajedno odbiju te napade, onda ćemo imati kršćansku i nacionalnu budućnost u našim domovinama. Isus Krist je spasio svijet, ali u vlastitom životu mi moramo predstaviti Kristov nauk. Blagoslovljen Božić želim svima vama!”
Vlado Čutura