Blagdan sv. Petra i Pavla. Veliki blagdan velikih velikana Crkve je za mnoge svećenike ujedno godišnjica svećeničkog ređenja. To je bilo oduvijek, a još i sada, dan kad su mnogi mladi „izabrani“
ljudi primili dar Svetoga reda – postali svećenici. Tako sam i ja, na današnji dan, prije pedeset i tri godine, primio taj veliki Božji dar i postao svećenik. Ne, ne slavim ja to danas, slavio sam u Zlatnom jubileju prije tri godine, i ako bude Božja volja, slavit ću u dijamantnom jubileju za sedam godina.

Ali, svake godine, kad je i samo jedna godina poslije ređenja, moramo se sjetiti tog dara na godišnjicu ređenja i zahvaliti Bogu da nas je ubrojio među svoje apostole. To je prilika da se zahvalim
Bogu za sve što sam, s Njegovom pomoću, mogao učiniti u toj svetoj službi. Svećenik stvarno može jako puno učiniti u poučavanju, u posvećivanju i vođenju ljudi Bogu! To je i prilika da se ispitam pred Bogom, kako vršim svoju svećeničku službu, da se pokajem za sve prepušteno, za sve nevjere i počinjene grijehe – protivni tom uzvišenom zvanju.

To je prilika da se zahvalim Bogu za sve što sam, s Njegovom pomoću, mogao učiniti u toj svetoj službi.

Ove godine, bez mogućnosti da sa vjernicima slavimo ovaj veliki blagdan dvaju stupova Svete Crkve, radi odredbi naših vlasti u Ruandi, ja sam danas imao ipak sreću slaviti blagdansku Sv. Misu,
na spomen mog ređenja, u mojoj misiji Rango – slavio sam u jednom novicijatu nove redovničke družbe „Misionara Krista Kralja Mira“. Kad sam došao u sakristiju, mladi novak sakristan me je pitao na kojem jeziku ćemo slaviti misu – na francuskom ili na kiniyarwanda. Mislio sam, najradije bih na hrvatskom, ali to je nemoguće u Africi, pa sam ipak predložio da to bude na domaćem jeziku.

Na početku mise zamolio sam ih da mi pomognu zahvaliti Isusu koji me je izabrao u svoju službu.

Na početku mise zamolio sam ih da mi pomognu zahvaliti Isusu koji me je izabrao u svoju službu. Neka me preporuče Njemu koji će preko mojih ruku doći u njihova srca u ovoj svetoj euharistiji, da bih mogao do kraja života ostati vjeran, poput svetih apostola Petra i Pavla uz sve teškoće. Da se pomole i za jednog našeg mladog salezijanca koji će danas biti zaređen za svećenika, kao i za sve druge širom svijeta koji će biti zarađeni, pa i u mojoj domovini Hrvatskoj.

Ruanđani su jako glazbeno nadareni: jedan novak igra na sintetezeru, drugi ga prate s tamburima, cimbalima i svim mogućim sviralima. Bilo je fantastično. Milina! Ja sam zapjevao Slavu na latinskom.

S majkom i ocem za svećeničko ređenje 1968 u Zagrebu

Za vrijeme mise pjevali su u dva kora – muški i ženski zbor – jer je to nova kongregacija u kojoj novicijat imaju zajedno novaci i novakinje. Zajedno s odgojiteljima ima ih preko trideset. Ruanđani su jako glazbeno nadareni: jedan novak igra na sintetezeru, drugi ga prate s tamburima, cimbalima i svim mogućim sviralima. Bilo je fantastično. Milina! Ja sam zapjevao Slavu na latinskom.
U Svetoj misi molio sam za svoje pokojne roditelje, kao i pokojnu braću i sestre – neka ih Gospodin nagradi za sve što su za me žrtvovali i učinili. Molio sam i za preostala dva stara brata i
jednu sestru – kao i za sve njihove. Kadgod molim za njih, sjećam se svih pokojnih u našem zaseoku Litrići, kao i sve rodbine i prijatelja u mojoj župi Žeževici, te svih onih – gdjegod sam živio i radio u Hrvatskoj, u Ruandi i širom svijeta.

Ne zaboravljam dobročinitelja u gradnji crkve Marije Pomoćnice, onih koji me pomažu u pomaganju bolesnih i siromaha u mojim misijama u Ruandi.

Posebno se sjećam svog župnika don Slavka, koji me je uputio u sjemenište, te svih odgojitelja u sjemeništu, u bogosloviji… Ne zaboravljam dobročinitelja u gradnji crkve Marije Pomoćnice, onih koji me pomažu u pomaganju bolesnih i siromaha u mojim misijama u Ruandi… Bog zna sve moje žive i pokojne prijatelje – neka ih On nagradi. Svakako, ne mogu zaboraviti moje kolege, s kojima sam zaređen 1968. u Zagrebačkoj katedrali – neki su otišli u slavu Božju, drugi kao i ja stari nastavljamo borbu, u nadi da ćemo poput Sv. Pavla moći reći: „Vrijeme je moje smrti blizu. Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao. Već mi je pripravljan vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin.“