U ovo čudno doba korone, sav svijet ide naopako. Nitko točno ne zna porijeklo ovog čudnog virusa ni način kako se s njim boriti. Svi ljudi cijelog našeg svijeta su zamumljeni u maske. Svi su nečisti i moraju se svakog časa prati. Nitko se ne smije približiti drugome da se rukuje ili zagrli. S nekim čudnim gestom, koji je više nalik na napad i odbijanje, pozdravljaju se na razmaku… Ne smiješ nikome u posjete, zabranjena su sastajanja, teško se putuje – svugdje su kontrole.

Pa u tom ludilu, dolaze direktive i kako smijemo moliti i u našim crkvama. Negdje je potpuno zabranjeno – jer je opasno da se ne dobije ili prenese taj virus.

Tako je bilo i kad nas u Ruandi. Sad je dopušteno uz stroge mjere. O tome ovo pišem kako je danas u nedjelju, jedini dan kad svećenik smije slaviti misu s ljudima u crkvi. Vi, koji čitate ovo, možete usporediti s vašom situacijom.

Na tu misu mogu doći samo stariji ljudi. Ulazi se samo na jedna vrata, jer se mora sve upisati: ime i prezime, ulica i broj stanovanja, broj osobne karte. Vodič mu daje mjesto u crkvi

U našoj crkvi dopuštene su tri mise za nas četiri svećenika u župi. Ne smije se više, jer mora biti veliki razmak između misa, da se crkva očisti i provjetri.

Prva misa je u sedam sati ujutro. Na tu misu mogu doći samo stariji ljudi. Ulazi se samo na jedna vrata, jer se mora sve upisati: ime i prezime, ulica i broj stanovanja, broj osobne karte. Vodič mu daje mjesto u crkvi. Premda je crkva velika, mogla bi primiti dvije tisuće ljudi, mogu ući njih samo prvih dvjesto – radi razmaka. Drugi moraju čekati vani, daleko od crkve, iza zida, da mognu biti na misi u deset i pol sati. Jasno, svi moraju biti u maskama.

Svećenik se mora žuriti, ne smije dugo propovijedati, a pjevači ne mogu pjevati duge pjesme. Nema liturgijskog plesa.

Jadni mi svećenici i naši vjernici, ne smijemo se tužiti – nego još im zahvaljivati da su nam i to dali

Sve je to tobože radi čuvanja ljudi da se ne zaraze s tom pandemijom. Sve je to određeno, ne od svećenika, nego od vlasti – od ljudi koji ne mole, koji ne idu u crkvu, koji ne vjeruju u Boga. Sve to, tobože da nam sačuvaju zdravlje, da ne bi umrli. A u isto vrijeme, može se ići na tržnice, u trgovine, u barove – bez ikakvih formalnosti, koje se traže za ulazak u crkvu.

Jadni mi svećenici i naši vjernici, ne smijemo se tužiti – nego još im zahvaljivati da su nam i to dali, što nije uvijek bilo, niti se zna do kada će biti tako „dobro“.

Naši biskupi, kao i Papa, sve to znaju i vide, ali ništa se ne usude govoriti ili napisati, kamoli poći odgovornima i tražiti slobodu ispovijedanja vjere.

Čini mi se da je iza te korone, i svega toga što se određuje u ime čuvanja zdravlja i života ljudi – neka jako prljava politika, dirigirana sa strane bozbožaca, nevjernika, komunista, framasona, materijalista – kako se već taj rod zove! To je borba protiv vjere, protiv Boga i protiv Crkve! – jadna moja zarobljena Crkva!

Ne preostaje nam drugo nego vapiti Svemogućem Bogu, da nam se smiluje. Istina, moramo priznati da nismo dobra Njegova djeca. Ne držimo se Njegovih zapovijedi, nema ljubavi na koju nas je Njegov Sin pozvao. Ali, Oče, Ti si Ljubav, Ti si Milosrđe – smiluj nam se, nama bijednim grešnicima!

Tvoj nevrijedni svećenik Danko

Na svetkovinu Presvetog Trojstva 2021.