Roditeljima Jadu i Christelle iz Libanona radost zbog rođenja sina u kolovozu trajala je sveukupno nekoliko minuta. Naime, u Bejrutu, gdje je rođen maleni Nabil, 15-ak minuta nakon rođenja došlo je do eksplozije u bejrutskoj luci te je bilo više od 200 preminulih i preko šest i pol tisuća ozlijeđenih, među njima i Jad i Christelle, piše na stranicama Papinske zaklade Pomoć Crkvi u nevolji.

Kada sam vidio koljevku u kojoj je ležao Nabil, mogao sam samo zahvaljivati Bogu.

“Sve je pošlo u zrak; mislio sam da je izbio rat. Moja prva misao bila je o mojoj ženi i djetetu. Bilo je čudo. Kada sam vidio koljevku u kojoj je ležao Nabil, mogao sam samo zahvaljivati Bogu. Bilo je odmah ispod razbijenog prozora, prekriveno u staklenim krhotinama koji su se uvukli u pokrivače poput malenih koplja. No Nabil nije imao ni jednu ozljedu”, objasnio je otac, 32-godišnji Jad.

Otac se divio malenom djetetu u svojem naručju. Kako piše Maria Lozano, nešto slično se sigurno dogodilo i u jaslicama u Betlehemu, koji se nalazi nekih 300-injak kilometara južno od Beiruta. Kada je Josip ugledao novorođenog Isusa, on ga je također trebao zaštititi.

Nakon eksplozije, bolnica sv. Jurja gdje su se nalazili bila je gotovo u potpunosti uništena te je majka Christelle zajedno s malenim Nabilom bila premještena u drugu bolnicu, što je bilo izazovno i za mladog oca. Ovaj je događaj promijenio njegov život, baš poput sv. Josipa kada ga je anđeo upozorio te je morao zajedno sa suprugom i sinom pobjeći u Egipat.

Osjećamo se prilično osamljeno, napušteno, zaboravljeno

Jad je izrazio i za zakladu kako jako voli svoju domovinu, međutim, “kako bismo mogli ostati ovdje, potrebna nam je sigurnost i osjećaj da je nekome stalo do nas kršćana. Osjećamo se prilično osamljeno, napušteno, zaboravljeno”.

Eksplozija koja je pogodila Bejrut napose je uništila kršćansku četvrt grada te se mnogi brinu kako će preživjeti zimu. Međutim, u svim tim nevoljama, Jad je ohrabren čudom koje se dogodilo njegovom sinu: “Kažem mu svaki put iznova, ‘Živ si jer te Krist spasio. Tvoja majka i ja smo oboje bili ozlijeđeni, ali ti nisi ni ogrebotinu dobio. Nemoj to nikada zaboraviti. Isus je bio s tobom u tom trenutku. Ne boj se, uvijek će biti s tobom”.

Živi smo jer imamo poslanje koje moramo ispuniti. Moramo svjedočiti Krista.

Poručio je kako za svog sina želi “Mir, sigurnost i snagu da nosi Kristov križ. Jer biti blizu Krista znači nositi križ. Moj je sin živio u takvoj stvarnosti od 15. minute svoga života, a mi kršćani iz Libanona svakako znamo za tu stvarnost. Živjelo smo za vrijeme ratova i progona. Živi smo jer imamo poslanje koje moramo ispuniti. Moramo svjedočiti Krista. U tome se sastoji naš križ”.