Ova izvanredna žena, koja je vid izgubila u 22. godini, vidjela je svoju poteškoću kao Božji znak. Odlučila je služiti slijepim osobama, kako onima sa stvarnim oštećenjem vida, tako i onima koji su bili “duhovno slijepi”. Osnovala je svjetovnu ustanovu za pomoć slabovidećima, a kasnije i novu franjevačku redovničku zajednicu. Do danas je grad Laski pokraj Varšave, sa školskim i obrazovnim centrom za slijepu djecu, srce aktivnosti obje institucije. To je živo središte duhovnosti, otvoreno za ljude u potrebi i za dijalog s nevjernicima.

Gubitak vida – prekretnica u životu

Nova blaženica rođena je u poznatoj i uglednoj aristokratskoj obitelji (kao praunuka Tadeusza Czackog, osnivača Kremenetske gimnazije), i to 22. listopada 1876. u Białi Cerkiew, u današnjoj Ukrajini. Zahvaljujući temeljitom kućnom obrazovanju, bila je spremnija od svojih vršnjaka za poduzimanje različitih životnih zadataka. U dobi od 22 godine, nakon pada s konja, izgubila je vid, ionako slab od djetinjstva. Njena duboka vjera pomogla joj je prihvatiti taj tragični događaj kao svoj osobni životni poziv. Slijedeći savjet svog oftalmologa, strastveno se uključila u poboljšanje situacije brojnih slijepih ljudi u Poljskoj, koji u to vrijeme nisu bili zbrinuti.

Ruža Czacka naučila je Brailleovo pismo i intenzivno radila na vlastitoj rehabilitaciji, kako bi bila što neovisnija o pomoći drugih. Deset godina prikupljala je iskustvo u centrima za slijepe osobe u Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj i Francuskoj. Godine 1908. otvorila je prve male ustanove za slijepu djecu i odraslih u Varšavi te 1910. osnovala Društvo za brigu o slijepima.

Utemeljiteljica redovničke zajednice

Istodobno je razmišljala o tome da postane redovnica i osnuje zajednicu posvećenu služenju slijepima. Godine 1915. do 1918. provela je u istočnim poljskim teritorijima, gdje ju je zahvatio ratni vihor. Bilo je to vrijeme njezina osobnog povlačenja.

Bl. Majka Elzbieta Roza Czacka / Foto: radiomaryja.pl

Započela je novicijat u trećem redu, prihvativši praksu radikalnog siromaštva. On 19. studenoga 1917. odjenula je redovnički habit i položila zavjete, uzevši ime sestra Elizabeta od Križa.

Kongregaciju sestara franjevki Službenica Križa službeno je osnovala u Varšavi 1. prosinca 1918.

Osnivanjem družbe slijepa je grofica naišla na skepticizam nekih ljudi, ali ipak dobila puno odobrenje i podršku varšavskog metropolita nadbiskupa Aleksandra Kakowskog. Utemeljiteljicu je cijenio i tadašnji apostolski nuncij Achille Ratti, koji je kasnije postao papa Pio XI.

Djelo Laski

Godine 1921. Društvo za skrb o slijepima preselilo je većinu svojih ustanova za slijepe u Laski kod Varšave. Ubrzo će taj Centar postati jedan od najmodernijih u središnjoj Europi. Zajednica je utemeljena na istinski franjevačkoj jednostavnosti i siromaštvu koje govori izravno u svačija srca.

Veliko značenje za duhovnost Centra imao je vlč. Władysław Korniłowicz (1884.-1946.), pionir liturgijske obnove u Poljskoj, kapelan studenata i varšavskih intelektualaca, snažno uključen u dijalog s nevjernicima. Prihvatio je ulogu duhovnog asistenta Družbe i laičkih suradnika zajednica Laski.

Zahvaljujući njegovoj službi, majka Czacka uspjela je ispuniti svoju želju uključiti sestre i fizički slijepe ne samo u uklanjanju sljepoće u svijetu, nego i u aktivnom apostolatu i služenju “duhovno slijepima”, odnosno onima koji su bili izgubljeni i tražeći nešto dublje u svom životu.

Otac Korniłowicz bio je ključan u osnivanju Kuće za duhovne susrete u Laskom, koja je tijekom cijele godine ugošćavala pojedince i skupine koji bi tražili odgovore na svoje najdublje probleme. Zajednica Laski uspostavila je kontakte s istaknutim predstavnicima katoličkog personalizma u zapadnoj Europi. U kolovozu 1934. jedan od polaznika međunarodnoga tomističkog kongresa u Varšavi bio je Jacques Maritain, koji je posjetio Laski i prostor izdavačke kuće Verbum.

Još jedan ugledni filozof tomist i teolog, Švicarac Charles Journet, koji je kasnije postao kardinal, o svom je boravku u Laskom napisao riječi koje mnogo govore: “Uistinu sam našao franjevačku Crkva, siromašnu do kraja, ali natopljenu milosrđem; ljubaznu dobrodošlicu svoj bijedi tijela i duše, u isto vrijeme otvorenu svim potragama moderne umjetnosti; punu divnog poštovanja prema Papinim željama, ali istodobno i slobodnu od svakog formalizma. Nije bilo prijezira prema Židovima, ali se znalo pronaći tajnu otvaranja im vrata svetog krštenja. Nije znalo za laž, nego iskrenost do točke pretjerivanja s nepogrešivom slavenskom iskrenošću, koja je i luda i divna…”.

Majku Czacku 1937. godine primio je u audijenciju papa Pio XI., koji je majci utemeljiteljici vrijedne savjete i smjernice. Slušao je pozorno izvješće izvještaj o razvoju Djela i blagoslovio ga.

Odnosi s kardinalom Stefanom Wyszyńskim

Majka Czacka upoznala je mladog vlč. Stefana Wyszyńskog 1926., kada je posjetio Laski u pratnji vlč. Korniłowicza. Ujedinila ih je snažna duhovna veza. Njihova suradnja intenzivirala se osobito tijekom Drugoga svjetskog rata. Mladi svećenik i profesor, koji se skrivao od Gestapa, isprva je služio kao kapelan u predstražama Laski u Lublinskoj krajini (u Kozłówki i Żułówu), a od 1942. do 1945. kao kapelan sestara franjevki i postrojbi podzemne Domovinske vojske u Laskom.

Dvoje novih blaženika / Foto: kai.pl

U prosincu 1948. Majka Czacka doživjela je prvi moždani udar, a 1950. je odstupila s mjesta vrhovne poglavarice Družbe. Posljednjih deset godina njezina života obilježila je ozbiljna bolest i patnja, koje je rado podnijela i žrtvovala za  Družbu. Živjela je u maloj sobi u blizini kapele u Laskom, gdje je i preminula 15. svibnja 1961. Prijateljstvo i duhovna veza kardinala Wyszyńskog s majkom Czackom opstali su do njene smrti 1961. godine, čime nije prekinuta veza primasa sa Zajednicom Laski. Sarkofag u kapeli čuva njezine relikvije.

Put do proglašenja blaženom

Priznanje njezine svetosti bilo je široko rasprostranjeno. Proces proglašenja blaženim počeo je u prosincu 1987., a biskupijska faza zaključena je na u lipnju 1995. Godine 2017. papa Franjo je potpisao dekret o herojskim vrlinama Majke Czacke, a u listopadu 2020. i dekret o čudu po njezinu zagovoru. Time je otvoren put za proglašenje blaženim.

Čudo se dogodilo 2010. godine i bilo je povezano s ozbiljnom nesrećom 10-godišnje djevojčice 29. kolovoza iste godine. Ozljede djetetove glave bile su toliko teške da su se liječnici bojali da bi mogla umrijeti, ostati u vegetativnom stanju ili pretrpjeti ozbiljna oštećenja, uključujući gubitak vida i sluha.

Obitelj djevojčice, župa i cijela zajednica sestara franjevki Službenica Križa molila je za njezino zdravlje po zagovoru majke Czacke. Dana 13. rujna 2010. došlo je do poboljšanja i djevojka je počela brzo vraćati snagu. Danas je djevojka potpuno zdrava.

Detalj s beatifikacije / Foto: niedziela.pl

Dodajmo ovome da je u buli beatifikacije određeno da će se liturgijski spomendan bl. Majke Czacke 19. svibnja.